hrvatski

Imaginarni grad: između planova, ostvarenja i očekivanja. Primjer Zakladnog bloka u Zagrebu

Međuratno razdoblje bilo je izrazito živo kada je u pitanju zagrebačka arhitektura. Kako se često dogodi da novo razdoblje temelje postavlja na negiranju onoga koje je na zalazu, tako je i moderna tražila nova rješenja – u ovom slučaju, rješenja primjerenija za postimperijalistički/neoimperijalistički svijet. Domaći arhitekti, školovani uglavnom u inozemstvu, preuzimaju polagano zagrebačku scenu. Nove ideje, nova rješenja rezultirat će i novim gradom. Naravno, u gabaritima koji će mu dopustiti već zadani okvir ranijih slojeva. No, potencijal širenja Zagreba i potreba za urbanističkim rješenjem grada donijet će brojne vizije o gradu kakav bi trebao biti. Pred zagrebačkom gradskom upravom 1920-ih i 1930-ih godina stajali su brojni zadaci. Uz ove urbanističke izazove, bili su brojni i oni arhitektonski na kojima su arhitekti nastojali pokazati vlastito shvaćanje moderne, smjera, ali zapravo pokreta koji je u potpunosti odbacio historicizam i secesiju. Uz grad i arhitekte, treći vrh ovog trokuta jesu stanovnici Zagreba. U ovom radu pokušat će se dati kratak presjek navedenih problema na primjeru djelomično realiziranog projekta Zakladnog bloka u središtu Zagreba, koji je trebao modernizirati vizuru grada u njegovu centru, ali i biti prilagođen svakodnevnim potrebama građanstva međuratnog projekta. Specifi čnost ovog projekta jesu velika očekivanja koja su se stvorila oko izgradnje Zakladnog bloka. Svaka zainteresirana strana stvorila je vlastiti imaginarij o tome što očekivati od konačnog rezultata. Imaginarno je upravo snažan element u urbanoj i intelektualnoj povijesti jer svjedoči o određenim očekivanjima i nadanjima unutar jednog vremena. Krajem 1920-ih odlučeno je da će se rušiti Zakladna bolnica koja više ni na koji način nije bila poželjna u samom centru grada. Stanovnici Zagreba taj su prostor zamišljali kao mjesto posvećeno javnim sadržajima, dakle od općeg interesa, a arhitekti su u njemu pronašli središte modernog Zagreba. Gradska uprava zamislila je područje izrazite isparceliziranosti koje će donijeti velik prihod, koji će, između ostaloga, pokriti i troškove gradnje nove bolnice. Konačan projekt (izveden između 1932. i 1937.) bio je rezultat različitih kompromisa te ni jedan imaginarij nije bio ostvaren.

urbana povijest, intelektualna povijest, grad Zagreb, Zakladni blok, imaginarij, arhitektura

nije evidentirano