hrvatski

Oporučeno, naslijeđeno, oživljeno. O esejističkom diskursu hrvatskog književnika Nedjeljka Fabrija

Eseji Nedjeljka Fabrija upliću subjekt u povijest, u igri su podjednako iskaz i njegov referentni objekt, a njegov esejizam sadrži u sebi logiku koja propituje istinitosti retoričke kompozicije i sustava, štoviše i samoga znanja povijesti pa stoga generacije i generacije ponavljaju već viđeno i doživljeno. Njih u isto vrijeme treba razumjeti kao kolaž i montažu neobrađenih povijesnih dokumenata: novinskih članaka, pisama, svjedočenja i dr., u kojima se intervencija Fabrija esejiste svodi na kratke i rijetke sekvence vezivanja brojnih izvanjskih elemenata sa zadanom temom koja se kreće od glazbe prema književnosti, od zanosa riječima i uživanja u tonskom zapisu. Ta mutacija odnosa između historiografije i esejizma bez sumnje otvara potonjoj drugu mogućnost: onu pisanja protiv zaborava ili protiv programirane amnezije.

Nedjeljko Fabrio ; pisac ; glazba ; dokument ; povijest ; svjedok

nije evidentirano