hrvatski

Čimbenici povezani s potencijalnom upotrebom dopinga u plivanju, veslanju i jedrenju

Cilj istraživanja bio je utvrditi faktore povezane s doping ponašanjem kod sportaša uključenih u sportove izvedbe, točnije kod veslača, jedriličara i plivača. Ispitanike u istraživanju sačinjavalo je ukupno 240 sportaša (159 muškaraca, 81 žena) iz veslanja (58 muškaraca, 9 žena), jedrenja (42 muškarca, 38 žena) i plivanja (59 muškaraca, 35 žena). Varijable su prikupljene kroz 2 prethodno validirana upitnika: Questionnaire of Substance Use (QSU), (ii) Knowledge of Doping and Performance-Enhancing Drugs (KD), a generalno ih je moguće podijeliti na (1) sociodemografske faktore, (2) sportske faktore, (3) faktore znanja o prehrani i dopingu i (4) doping faktore. Kao kriterij je uzeta varijabla potencijalnog doping ponašanja koja je tretirana kao multinomialna varijabla s 3 kategorije: pozitivan, neutralan i negativan stav naspram dopinga. Kod obrade podataka izračunati su deskriptivni statistički podaci ovisno o karakteru varijable (aritmetička sredina i standardna devijacija, odnosno frekvencije i postoci), analiza razlika između sportova i spolova je izračunata t-testom za parametrijske varijable i Chi2, Mann-Whitney i Kruskal-Wallis testom za neparametrijske. U završnoj fazi obrade podataka korištena je multinomialna regresija analiza za izračunavanje povezanosti prediktora i doping ponašanja kao kriterija. Najmanja tendencija dopingu od analiziranih sportova pronađena je u jedrenju gdje 78.75% jedriličara ne bi konzumiralo doping, dok je kod plivača i veslača taj udio 75.53% odnosno 60.32%. Kod sva tri sporta nisu pronađene značajne razlike po pitanju doping ponašanja između različitih dobnih kategorija. Kod uzorka veslača jedini značajan prediktor doping ponašanja pokazala se varijabla u kojoj se ispitivao primarni izvor informacija o dopingu i prehrani. Ukratko, oni veslači kojima su primarni izvor znanja o dopingu vanjski izvori, pokazuju značajno veću tendenciju korištenja dopinga. Kod jedriličara se kao prediktor dopinga pokazalo nekoliko varijabli: „znanje o dopingu“, „povjerenje u službene osobe“, „primarni izvor znanja o dopingu, „kazne za doping prekršitelje“ i „doping u jedrenju“. Jedini faktor koji utječe na doping ponašanje u istraženom uzorku plivača je njihovo mišljenje o prisutnosti dopinga u plivanju. Jednaka tendencija dopinga kod juniora i seniora, koja se pokazala u sva tri analizirana sporta, jasno daje signal za specifično usmjerenom anti- doping kampanjom za adolescente s ciljem stvaranja ispravnih stavova i ponašanja po pitanju sportskih i zdravstvenih navika mladih sportaša. Rezultati istraživanja ukazali su i na potrebu za edukacijom o doping problematici, kako trenera i liječnika koji bi trebali imati povjerenja od sportaša i biti primarni izvor znanja, tako i kod samih sportaša, pogotovo jedriličara kod kojih se znanje pokazalo kao protektivni faktor od doping ponašanja. Nalaz koji se ponavljao u svim sportovima je utjecaj percepcije kontaminiranosti sporta dopingom na pozitivno doping ponašanje. Uzimajući u obzir načela teorije samokategorizacije po kojoj pojedinci prihvaćaju norme i obrasce ponašanja članova grupe s kojom se identificiraju, nameće se potreba za pokretanjem anti-doping trenda u sportovima koji će služiti kao svojevrsni okidač mijenjanja percepcije o prisutnosti dopinga u sportu, a time posljedično smanjiti tendenciju korištenja dopinga.

doping, sportovi osobne izvedbe, upitnik

nije evidentirano