hrvatski

Postsmrtno stanje: metafizičko-eshatološke ambicije transhumanizma

U radu se ispituju metafizičke i eshatološke implikacije transhumanizma, osobito u svjetlu njegove ideje o besmrtnosti ljudske vrste. Kroz jezgrovit prikaz povijesnog okvira pojave transhumanističkog pokreta, rad ističe njegove glavne karakteristike kao što su poboljšanje čovjeka, nadilaženje ljudskoga i pobjeda inherentnih čovjekovih nedostataka pomoću suvremenih grana znanosti te suvremene tehnike. Navedene karakteristike pomažu u shvaćanju metafizike i eshatologije na način kako ih formiraju neki aspekti transhumanizma. Upravo su ti aspekti po svojim načelima nedvojbeno tehničke i sekularne naravi jer se odmiču od religioznog shvaćanja ljudskih čežnji i smrti. Često se smrt shvaća kao greška, a proces starenja kao patološko, ponižavajuće, ali izlječivo stanje. Transhumanizam na taj način označava kraj humanističko-transcendentalne perspektive o slobodnom subjektu stvorenom dobrotom i spašenom ljubavlju Boga u otajstvu Isusa Krista. Kroz rad se argumentira da tehnokratska rješenja ne mogu ispuniti temeljne ljudske čežnje.

Postsmrtno stanje ; Transhumanizam ; Metafizika ; Eshatologija ; Tehnika ; Tehnologija ; Besmrtnost ; Poboljšanje ; Religija

nije evidentirano