hrvatski

Različiti efekti dvaju pristupa didaktičkom dizajniranju dodatnih učeničkih aktivnosti u gimnazijskoj nastavi fizike

Krajnji cilj istraživanja fizike u obrazovanju (Physics Education Research) je razviti metode poučavanja koje kod učenika i studenata povećavaju stupanj znanstvenog razmišljanja te promiču poboljšanje stavova kako o fizici kao znanosti tako i o učenju fizike. Niz je dijagnostičkih instrumenata i nastavnih intervencija razvijen sa željom da se ostvare ti ciljevi (McDermott & Redish, 1999). Ova disertacija pruža uvid u efekte dvaju pristupa didaktičkom dizajniranju gimnazijske nastave fizike. Ti dizajni su doveli do dvije nastavne intervencije koje su ostvarene u okviru dodatnih učeničkih aktivnosti: (1) Čitanje, prezentiranja, i propitivanje (Reading, Presenting and Questioning, RPQ – metoda, N = 91) i (2) Eksperimentiranje i rasprava (Experimenting and Discussing, ED – metoda, N = 85). Kvantitativna procjena uspješnosti tih intervencija ostvarena je s Lawsonovim razrednim testom znanstvenog razmišljanja (Lawson's Classroom Test of Scientific Reasoning, LCTSR), CLASS testom (Colorado Learning Attitudes about Science Survey) te s dva instrumenta procjene specijalno pripremljena za ovu studiju, Upitnik za određivanje stavova učenika o fizici, učenju i važnosti fizike i anketom Ocjena dviju nastavnih metoda učenja fizike. Lawsonov razredni test znanstvenog razmišljanja (LCTSR) korišten je kako bi se ocijenila relativna učinkovitosti dviju promatranih nastavnih intervencija na povećanje učeničke razine znanstvenog razmišljanja. Jednosemestralni podatci ukazuju na to da se kod RPQ metode postigao prosječni normaliziran dobitak <G> = 0, 19, dok je ED metoda uzrokovala dobitak <G> = 0, 32. Posebna pozornost posvećena je napretku učenika koji su u početku bili konkretni mislitelji. Ovaj napredak prema višoj razini razmišljanja ostvarilo je 43, 5 % učenika kod ED metode, odnosno 25, 0 % učenika kod RPQ metode. Drugi fokus disertacije je promjena učeničkih stavova i uvjerenja o fizici i učenju fizike. Za procjenu relativne učinkovitosti dviju intervencija korišten je CLASS test. Podatci pokazuju da obje metode nastave poboljšavaju učeničke stavove, ali s različitim vrijednostima. Kod RPQ metode ostvareno je sveukupno poboljšanje od 5, 8% u stavovima i uvjerenjima, dok je kod ED metode poboljšanje doseglo respektabilnih 25, 6%. Ovi rezultati ukazuju na to da obje metode mogu imati značajan potencijal za poboljšanje učeničkih stavova i uvjerenja o fizici i učenju fizike, ali da prednost treba imati ED metoda. Niz zanimljivih rezultata daje Upitnik za određivanje stavova učenika o fizici, učenju i važnosti fizike. Ti rezultati daju dodatnu prednost ED metodi kada su u pitanju ostvarivanje kvalitetne nastave fizike, povećanje učeničkog interesa za fiziku kao nastavni premet i kao moguću profesiju. Kod veze učenja fizike i sposobnosti za znanstveno razmišljanje, nakon intervencija, značajno poboljšanje u stavovima učenika (18, 9%) ostvaruje samo grupa koja koristi ED metodu učenja, gdje najveći dobitak ostvaruju konkretni mislitelji. Obje metode nude značajno poboljšanje u učeničkim stavovima o epistemološkim stajalištima važnim za učenje fizike, s tim da je kod ED metode taj pomak značajniji (41, 2%) u odnosu na RPQ metodu (28, 5%). Nove fizikalne spoznaje u nastavi fizike (RPQ metoda) povećavaju kod mladića dobar osjećaj na nastavi (21, 5%), dok je kod djevojaka to manje izraženo (8%). Svi učenici i sve grupe mislitelja kod ED metode značajno poboljšavaju svoje osjećaje na nastavi fizike (33%), što je posebno izraženo kod konkretnih mislitelja. Zanimljiva je sljedeća činjenica: dok učenje novih znanstvenih spoznaja iz fizike, koristeći RPQ metodu, povećava interes za fiziku (kao školski predmet) kod djevojaka za 14, 3%, a kod mladića za 5, 7%, kod ED metode dolazi do značajnih dobitaka kod oba spola (36, 5%). Nakon nastavne intervencije RPQ metodom nema značajnog povećanja broja učenika zainteresiranih za znanstvene karijere koje se baziraju na fizici i fizikalnim znanjima. Pozitivni pomaci postižu se nastavom koja se temelji na ED metodi (10%), kod koje je bitno povećanje postotka učenika s pozitivnim stavom prema studiranju fizike ostvareno kod svih mislitelja koji migriraju u više nivoe razmišljanja. Ta važna činjenica ukazuje na značajnu povezanost između poboljšanja pozitivnih stavova prema studiranju fizike i poboljšanja stupnja znanstvenog razmišljanja. Dok učenici uviđaju dobre i loše karakteristike RPQ metode, ED metodu učenici prepoznaju kao poželjnu nastavnu metodu u učenju fizike. Nadam se da će rezultati ove disertacije imati značajne implikacije za poboljšanje rezultata nastave fizike, kako u gimnazijama tako i na ostalim obrazovnim razinama.

Aktivno učenje fizike ; Čitanje, prezentiranje i propitivanje (RPQ metoda) ; Eksperimentiranje i rasprava (ED metoda) ; Lawsonov razredni test znanstvenog razmišljanja (LCTSR) ; CLASS test (Colorado Learning Attidues about Science Survey), stavovi učenika prema fizici

nije evidentirano