hrvatski

Rekonstrukcija poratnih zbivanja kroz svjedočanstva iz Draganovićeva arhiva

U hrvatskoj se historiografiji već mnogo pisalo o Krunoslavu Stjepanu Draganoviću (1903. – 1983.), poglavito o njegovu životnom putu i djelovanju, njegovom karitativnom radu , pa i o njegovoj arhivskoj ostavštini. U onom dijelu te obimne građe koje bi smo mogli nazvati Rimski arhiv (do 1963.), niz je dokumenata i neposrednih dokaza o spašavanju tisuća izbjeglih, ali i izjava o mučeničkome putu tih izbjeglica. Ove izjave mahom svjedoče o strijeljanjima po Zagrebu, križnom putu, dobu izručenja, čak i vjerojatno zadnjim organiziranim vojnim operacijama hrvatske vojske tijekom povlačenja. Draganović je istražujući stradanja na Bleiburgu i Križnom putu prikupio oko 2000 izvješća različitih preživjelih očevidaca, većinom bivših hrvatskih vojnika i civila koji su prošli križni put, pa se u ovome sagledava osobni doprinos Krunoslava Draganovića istraživanju komunističkih zločina. U Zavodu sv. Jeronima došao je u izravan kontakt s izbjeglima s prostora Jugoslavije i tako spoznao prva saznanja o partizanskim zločinima. Karitativno radeći među izbjeglicama, Draganović je, u neposrednom kontaktu, prikupio iskaze (sjećanja) onih koji su preživjeli svibanjska događanja. Tako je sakupio preko 600 iskaza koji se danas čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu (fond 1895, Zbirke preslika Krunoslava Draganovića o žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća). Iskazi su dosada više puta objavljivani u literaturi, ponajviše emigrantskoj, ali fragmentarno. Njihova je vrijednost u opisu vremena i počinjenih komunističkih zločina, a sukladno tome i u mogućnosti lociranja grobišta i logora na području Slovenije i Hrvatske, ali i identifikacije mnogih ubijenih. Ovdje donosimo dio iskaza/svjedočanstava u prilog razjašnjenja poratnih okolnosti, gdje pojedinci svjedoče o vremenu koje još uvijek nema ni kvantitativnu ni kvalitativnu zastupljenost u novijoj hrvatskoj historiografiji.

Drugi svjetski rat, poraće, žrtve, Krunoslav Draganović

nije evidentirano