hrvatski

Neki psihološki prediktori namjere odlaska ili ostanka u Hrvatskoj

Prekomjerno iseljavanje važno je demografsko i društveno-političko pitanje u Republici Hrvatskoj. Konceptualni okvir ovog istraživanja predstavlja teorija planiranog djelovanja (Ajzen, 1991), dosad provjeravana u nekoliko stranih istraživanja u kontekstu iseljavanja. S obzirom na to da su psihološki čimbenici namjere odlaska i namjere ostanka u Hrvatskoj relativno neistraženi, cilj ovog istraživanja bio je ispitati doprinos stava prema odlasku i ostanku, subjektivnih normi u vezi s odlaskom i ostankom, percipirane kontrole u vezi s odlaskom i ostankom te vrijednosti u objašnjenju varijance namjere odlaska i ostanka u Hrvatskoj. U tu svrhu provedeno je online korelacijsko istraživanje na prigodnom uzorku od 414 sudionika od čega je njih 225 imalo status rezidenta, a 189 status emigranta. Sudionici su ispunjavali Upitnik za predviđanje namjere odlaska iz Hrvatske, Upitnik za predviđanje namjere ostanka u Hrvatskoj, Prikaz osobnih vrijednosti te Upitnik općih podataka. Rezultati ispitivanja faktorske strukture Upitnika za predviđanje namjere odlaska iz Hrvatske i Upitnika za predviđanje namjere ostanka u Hrvatskoj ukazuju na peto-faktorsku strukturu (stav prema pozitivnim aspektima odlaska i ostanka, stav prema negativnim aspektima odlaska i ostanka, subjektivne norme u vezi s odlaskom i ostankom, percipirana bihevioralna kontrola u vezi s odlaskom i ostankom, namjera odlaska i namjera ostanka). Osim toga, utvrđeno je da su kod rezidenata i emigranata značajni pozitivni prediktori namjere odlaska stav prema pozitivnim aspektima odlaska i percipirana kontrola u vezi s ostankom, dok je stav prema pozitivnim aspektima ostanka značajan negativan prediktor. Kod rezidenata je utvrđen i značajan pozitivan doprinos subjektivnih normi u vezi s odlaskom te značajan negativan doprinos percipirane kontrole u vezi s odlaskom, subjektivnih normi u vezi s ostankom te zadržavanja tradicionalnih odnosa u objašnjenju varijance namjere odlaska. U objašnjenju varijance namjere ostanka kod rezidenata i emigranata utvrđen je značajan negativan doprinos stava prema pozitivnim aspektima odlaska i percipirane kontrole u vezi s ostankom kao i značajan pozitivan doprinos stava prema pozitivnim aspektima ostanka. Također, na poduzorku rezidenata dobiven je značajan pozitivan doprinos percipirane kontrole u vezi s odlaskom, subjektivnih normi u vezi s ostankom i zadržavanja tradicionalnih odnosa te značajan negativan doprinos subjektivnih normi u vezi s odlaskom i vlastitog probitka. Kod emigranata je utvrđen još značajan pozitivan doprinos otvorenosti za promjene u objašnjenju varijance namjere ostanka.

rezidenti, emigranti, teorija planiranog djelovanja, namjera odlaska i namjera ostanka u Hrvatskoj

nije evidentirano