hrvatski

Razgovor sa Zlatkom Burićem-Kićom povodom premijere multimedijalne scenske izvedbe Kabareta Tamne Zvijezde: Na granici bastardizirane forme kabareta, post-industrial post-men(o)pause punk koncerta i kazališne predstave

Razgovor Anice Vlašić-Anić sa Zlatkom Burićem-Kićom povodom premijere multimedijalne scenske izvedbe Kabareta Tamne Zvijezde - na granici bastardizirane forme kabareta, post-industrial post-men(o)pause punk koncerta i kazališne predstave. U nekoj dobroj, mekanoj tišini u praznom predvorju neizbrisivo legendarnog Teatra &TD - punih šest dana prije premijere Kabareta Tamne Zvijezde. Kićo izabire jedini stolić uz stakleni zid s pogledom prema dvorišnom krugu i nebu. Za kratki razgovor ugodni o Kabaretu. Prosinačke izvedbe njegove prve javne prezentacije okupile su ovdje mnoštvo vedro nasmiješenih lica u žamoru koji je odnekud titravo podsjećao na Tetar &TD 70-ih. Sviben i ja slažemo se u tome. A onda je zapravo trebalo krenuti prema ulazu u veliku dvoranu s druge strane. Već na samom ulasku osjetili smo laganu strepnju: pa kako smo se to zapričali, pa predstava je već počela, nezamislivo da nam se to dogodi, pa dijalog ispred upaljenog TV-ekrana već je uvelike u tijeku! Da, sjajno: nakon dugo vremena na 'kazališnoj televiziji' vrti se Fassbinder, antologijske scene, a uprizoren razgovor markantan je izrezak našeg svagdana, tako poznato svagdašnjeg! Blizu smo izvođačima, naslućuju se ritmovi nekog kreativnog kaosa, pa baš tu smo, zajedno s publikom na pozornici, igrali Dalijevu poemu Ljubav i pamćenje … A onda Mia, glas i scenska pojava koja naprosto plijeni majstorstvom discipline maestralnog poigravanja: kako s prostorima i vremenima sada, jučer, sutra i uvijek ili profinjenom komunikacijom s publikom, izvanredno vješto 'uvučenom' u dijalog, tako i s referencama na Kugla Cabaret (1981.), besmrtnu ljubavnu priču na kninskoj željezničkoj stanici… Pa Kićo i Indoš i ludbreške rode, Henningove zvučne skulpture i visoki C kabaretske primadone Dine, pa Brecht kao disonanca od koje kao da izranja kafkijanski stid zbog nekih tamnih zvijezda i lica i duha ovog vremena u kišama koje su zaboravile padati uvis ; pa Indoševi trash-scenografski mobilni-zvuko-(ne)prigušeni-titraji u ludističkom duetu s maestralnim Burićem, kao intarzije prepoznatljivih krik(ov)a i bjesova ; unikatni virtuozi Cigo i Mance … Nezaboravno: silna želja da se 'uđe' u predstavu, bude dio tima, ispisuje na sceni ritmovima zvučnih bravura za koje strepim da će prerano prestati … I sad, što nas to novo očekuje još na premijeri rekao nam je KIĆO U ITD-u 3.03. 2015. (od 17.15h do 18.00h).

Razgovor ; Zlatko Burić - Kićo ; premijera ; multimedijalna scenska izvedba ; Kabareta Tamne Zvijezde ; bastardizirana forme kabareta ; post-industrial punk koncert ; kazališna predstava

nije evidentirano