hrvatski

Primjena novog teorijsko-metodološkog pristupa u etnokartografskim istaživanjima

U ovoj doktorskoj disertaciji na temelju analize konteksta u kojem dolazi do upotrebe kartografije u etnološkim istraživanjima (posebice etnološki atlasi), kritičkom refleksijom kartografiranja gumna za „Etnološki atlas Jugoslavije“ primjenom geografskog informacijskog sustava (GIS-a) preispitat će se mogućnost primjene novog teorijsko-metodološkog pristupa u etnokartografskim istraživanjima. Riječ je o primjeni načela linija (Ingold 2007, 2015) u promišljanju postajanja i spoznavanja svijeta, a kroz metodološki okvir prostorne antropologije mapiranja kultura (Roberts 2012, Roberts i Cohen 2015). Inspirirana Ingoldom, u ovom radu kritički propitujem uporabu kartografije u hrvatskoj etnologiji, s posebnim osvrtom na načine na koje je kartografski zabilježeno gumno, mjesto na kojem se tradicionalno u ruralnim sredinama vršilo žito. Stoga je fokus na kartografiji kao procesu konstrukcije znanja, slijedom čega će se propitati prakse mapiranja, konstrukcije i uporabe karata za etnološki atlas. Gumno uzimam kao model, odnosno kao primjer istraživanja kroz koji ću propitati kako način na koji razumijemo prostor utječe na razumijevanje što je znanje i na koji način spoznajemo. Pri tome ću navedeno pitanje razmotriti kroz isprepletanje onoga što Ingold vidi kao dva moguća načina spoznavanja – „forme znanja” (u koje bi spadala i dosadašnja kartografija gumna) i „forme življenog iskustva”. Slijedom poimanja prostora i načina spoznavanja te naše pozicije u njemu, pokušat ću prikazati kako odnosi između objekata nisu predodređeni, već oni nastaju u trenutku ispreplitanja linija. Sam razvoj kartografije kao određene forme znanja ne promatram pravolinijski, kroz ideju progresa, već kao odraz određenih isprepletenih i „zapetljanih odnosa” vremena u kojem je nastala, kako znanstvenih tako i ekonomsko-političkih. Kroz isprepletene linije bočnog i linearnog kretanja, vertikalnog i uzdužnog integriranja znanja, kartografskog i narativnog znanja, kartografije i življenog iskustva putovanja hodanjem, stvaranja karata i mapiranja, karata kao tehnika i karata kao procesa, ukazat će se na „zapetljane“ i „isprepletene“ odnose duž kojih se krećemo, živimo i spoznajemo.

kartografija, GIS, „linijalogija“, gumno, kulture mapiranja, življeno iskustvo putovanja hodanjem, prostorna antropologija

nije evidentirano