hrvatski

Razredni odjel kao referentna točka stavova i uvjerenja učenika u nastavi matematike

Područje stavova i uvjerenja učenika u nastavi matematike se u praksi dominantno povezuje s uspjehom učenika i obiteljskim čimbenicima. Međutim, u zadnjih tridesetak godina se pojačano razmatra akademsko samopoimanje te kako se oblikuje percepcija akademske samoefikasnosti učenika u okvirima razrednog odjela. Među najutjecajnijim teorijama u tom području je „Big Fish in Little Pond Effect“ (skr. BFLPE) (Marsh, 1984) koju su brojni istraživači diljem svijeta potvrdili na velikim i reprezentativnim uzorcima te time otvorili mnoga nova pitanja i izazove koji se pokazuju naročito značajnim za nastavu matematike. U tom je području istraživanja glavni cilj odrediti na koji način motivacija i uvjerenja učenika ovise od socijalnih usporedbi vršnjaka te kakav je njihov utjecaj na svekolika uvjerenja i vrijednosni sustav učenika koji ima u kontekstu nastave matematike. Prema toj teoriji prosječno postignuće učenika negativno utječe na akademsko samopoimanje učenika pa se kao temeljni izazov pokazuje kako omogućiti većem broju učenika da se ostvare kroz odgojno-obrazovni sustav. Drugim riječima, učenik prosječnog školskog uspjeha među vršnjacima u razrednom odjelu iznadprosječnog uspjeha može početi smatrati matematiku manje važnom, korisnom ili pak manje zanimljivom, jer se kroz nastavu matematike suočava s nizom negativnih emocija s kojima se teško nosi (Wigfield i Eccles, 2000). Tako će primjerice učenici iz nekog objektivno manje zahtjevnog odgojno-obrazovnog usmjerenja neke srednje strukovne škole često imati više samopouzdanja te pozitivnih stavova i uvjerenja u kontekstu nekog (ili više) akademskog(ih) područja negoli njihovi vršnjaci podjednakih kapaciteta i znanja koji pohađaju objektivno zahtjevnije odgojno-obrazovne programe. Kako u hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu nedostaje istraživanja BFLPE teorije za nastavu matematike, cilj ovog rada jest prikazati relevantnu literaturu, teorijsku utemeljenost te specifičnost i važnost ovog fenomena za matematičko obrazovanje. Autor opisuje kako se u različitim razrednim ozračjima osnovnih i srednjih škola ovaj fenomen razvija te kako u nastavi matematike isti ima utjecaje širih okvira i posljedice većih razmjera nego u drugim predmetnim područjima. Zaključno ističe kako bi suvremena nastava matematike u centru svojih intencija trebala imati pedagoški razgovor i savjetovanje kao okosnicu poticajnog i ohrabrujućeg razrednog ozračja koje je nužno kako učenicima ne bi bile uskraćene obrazovne aspiracije i perspektive koje su u skladu s njihovim potencijalima.

akademsko samopoimanje ; nastava matematike ; pedagoško savjetovanje ; stavovi i uvjerenja učenika

nije evidentirano