hrvatski

Ugarsko – hrvatske umjetničke veze u «dugom» srednjem vijeku

Hrvatsko-ugarske kulturne i umjetničke veze u srednjem vijeku uglavnom reflektiraju dinamiku međusobnih odnosa ključnih protagonista. Te veze, koje se formalno rađaju u sutonu Hrvatskog Kraljevstva, mogu se prikazati kao svojevrstan triptih koji počinje s jednim od posljednjih hrvatskih kraljeva, Zvonimirom i njegovom ugarskom suprugom, triptih koji se nastavlja velikom nacionalnom dinastijom Arpadovića, da bi, kako to obično biva u srednjovjekovnim razdobljima, završio s dalekim Anžuvincima koji su preko Napulja i Hrvatske te moćnih Šubića, stigli do Budima i postali zajednički kraljevi. Započeti valja s apogejem Hrvatskog Kraljevstva jer veze Ugarske i Hrvatske započinju i prije fatalne ženidbe. O tome govore začudne činjenice, poput identičnih tlocrta bazilike u Zalaváru i krunidbene bazilike kralja Zvonimira u Solinu. Da je to bio ugarski dar hrvatskom kralju, dalo bi se razumjeti, ali ta je bazilika sagrađena barem u vrijeme kralja Petra Krešimira IV., i prije bi moglo biti da je riječ o obrnutom utjecaju. Kulturnoj baštini ne događa se ono što politika često diktira. Hrvatska je 1102. dobila stranoga kralja. Činjenica je, međutim, da se on morao doći kruniti u Biograd, te da je u svom prvom ozbiljnom pohodu investirao nezapamćene količine novca, dijelom ih uloživši, opet zanimljivo, u onaj samostan čiji je privrženi donator kralj Petar Krešimir – samostan benediktinki svete Marije u Zadru. Anžuvinska je pak dinastija do Ugarske došla preko Hrvatske, kada je siroti Karlo Robert gotovo u strahu, uza Šubićevu pratnju, odlazio prema svojem novom posjedu. S Anžuvincima je došla europeizacija i internacionalizacija Hrvatsko-Ugarske Krune. Ugarska se s novom dinastijom, upravo preko hrvatskih luka, otvara prema Zapadu, a privilegirani položaj vicekralja šubićevske dinastije omogućio je i procvat hrvatskih prostora. Konačno, zar najljepši predmet zlatarstva ikada – Škrinja svetog Šimuna, antologijski primjerak u europskim okvirima – ne potječe upravo iz Zadra? Triptih hrvatsko-ugarskih veza kroz srednji vijek počiva na osobnim vezama pripadnika elite, a sretne okolnosti omogućile su da Hrvatska u toj simbiozi lakše prihvati rane venecijanskog preuzimanja ključnih gradova, a krajem razdoblja i prodor Osmanlija.

srednji vijek, umjetnost srednjeg vijeka, Hrvatska, Mađarska

nije evidentirano