hrvatski

Utjecaj dodatka TiO2 nanopunila na svojstva poliakrilatnog sustava

Polimerni nanokompoziti danas imaju široku primjenu. Glavni razlog su znatno bolja svojstva u usporedbi s čistim polimerom ili mikrokompozitom. Priprava ovakvih sustava ima za cilj jednoliku raspodjelu i dispergiranost punila u polimernoj matrici. Emulzije na bazi poliakrilata često se koriste kao premazi u drvnoj industriji gdje imaju ulogu zaštite drva od UV zračenja. Kod takvih nanokompozita kao punilo se često koriste nanočestice TiO2 koje imaju funkciju UV apsorbera. U ovom radu sintetizirane su poliakrilatne (PAK) i PAK/TiO2 emulzije in situ emulzijskom polimerizacijom i ex situ načinom priprave. Korištene su dvije vrste punila dispergiranih u vodi (DW i DN) i dvije vrste praškastog (PN i PM(PVP)) TiO2 nanopunila. Dobivenim emulzijama određena su reološka svojstva i raspodjela veličine čestica. Rezultati su pokazali bolju raspodjelu veličine čestica kod emulzija pripravljenih in situ načinom priprave, dok je emulzija s DW nanopunilom neovisno o načinu priprave pokazala najbolju raspodjelu. Sve emulzije pokazale su Newtonsko ponašanje, a zbog manje razlike u veličini čestica uočen je značajni utjecaj in situ načina priprave na viskoznost PAK emulzije od sustava pripravljenih ex situ načinom priprave. Iz dobivenih emulzija pripravljeni su tanki filmovi kojima je određena morfologija i mehanička svojstva, te toplinska svojstva diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom (DSC) i termogravimetrijskom analizom (TGA). Morfologije dobivenih filmova u skladu su s rezultatima ispitivanja raspodjele veličine čestica emulzija. Svi pripravljeni filmovi, neovisno o načinu priprave imaju jednu temperaturu staklastog prijelaza (Tg). Dodatak svih vrsta punila neovisno o načinu priprave poboljšava toplinsku stabilnost poliakrilatne emulzije u početnim stadijima razgradnje.

polimerni nanokompoziti, poliakrilati, TiO2, emulzijska polimerizacija

nije evidentirano