hrvatski

Utjecaj ugljikovih nanocjevčica na toplinsku vodljivost polimera

Nove mogućnosti za zamjenu metalnih dijelova u raznim primjenama (primjerice generatorima, električnim motorima i izmjenjivačima topline) omogućuje primjena toplinski vodljivih polimernih kompozita. Nanotehnologija je potencijalna tehnologija koja bi omogućila razvoj polimernih materijala s takvim svojstvima. Naime, smatra se da bi se poboljšanje u toplinskoj vodljivosti polimera ostvarilo dodatkom izrazito vodljivih nanopunila u polimernu matricu. Najčešće korišteno nanopunilo su ugljikove nanocjevčice (CNT). U ovom završnom radu istraživan je utjecaj dodatka višestijenih ugljikovih nanocjevčica (MWCNT) na toplinsku vodljvost polilaktidne kiseline (PLA), utjecaj debljine uzorka na toplinsku vodljivost sustava PLA+MWCNT, utjecaj funkcionalizacije MWCNT-a COOH i COOC12H25 skupinama na toplinsku vodljivost sustava PLA+MWCNT te utjecaj vrste polietilenske matrice na toplinsku vodljivost sustava PE+MWCNT. Ispitivanje toplinske vodljivosti provedeno je pomoću uređaja Transient Hot Bridge. Rezultati istraživanja su pokazali da debljina uzroka znatno ne utječe na toplinsku vodljivost sustava PLA+MWCNT. Rezultati toplinske vodljivosti sustava PLA+MWCNT upućuju da dodatak ugljikovih nanocjevčica od 4 % mas uzrokuje porast toplinske vodljivosti za oko 80%. Ispitivanjem toplinske vodljivosti sustava PLA+ MWCNT-COOH te PLA+MWCNT-COOC12H25 ustanovljeno je da nema znatne razlike u vodljivosti uzrokovane funkcionalizacijom MWCNT-a. Rezultati ispitivanja utjecaja vrste polietilenske matrice na toplinsku vodljivost pokazuju da PE-HD ima znatno veću toplinsku vodljivost i znatno veći porast toplinske vodljivosti dodatkom MWCNT-a u odnosu na PE-LD. Porast toplinske vodljivosti sustava s PLA matricom znatno je veći od porasta uočenog kod sustava s PE matricom.

toplinska vodljivost nanokompozita, polilaktid, polietilen, višestijene ugljikove nanocjevčice (MWCNT)

nije evidentirano