hrvatski

Važnost kineziterapije za osobe sa reumatoidnim artritisom – pregled dosadašnjih spoznaja

U industrijaliziranim zemljama reumatoidni artritis pogađa 0.5-1.0% odraslih osoba, s 5-50 na 100 000 novih slučajeva godišnje. Uobičajena klinička slika uključuje kroničnu upalu i značajno funkcionalno oštećenje. Uz farmakološku terapiju, čini se da vježbanje predstavlja obećavajuću intervenciju za poboljšanje ishoda povezanih s bolešću, uključujući funkcionalnost pokreta i sistemske manifestacije. Kineziterapija (terapijsko vježbanje) može biti dio sveobuhvatnog pristupa liječenju jer omogućava kontrolu upalnog procesa, smanjenje strukturnih oštećenja te poboljšanje funkcionalnosti pokreta uz smanjenje rizika od kardiovaskularnih bolesti. Ovaj pregled literature govori o prednostima kineziterapije kod osoba s reumatoidnim artritisom i njezine povezanosti s reumatološkim i kardiovaskularnim ishodima. Iako su potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdili točni mehanizmi pomoću kojih vježbanje smanjuje kroničnu upalu, epidemiološke studije otkrivaju snažnu obrnutu korelaciju između razine tjelesne aktivnosti i C-reaktivnog proteina. Rečeno je izraženije kod osoba s višom početnom razinom CRP-a, kao što je slučaj kod pacijenata s reumatoidnim artritisom. Dugotrajni protuupalni učinci kineziterapije mogu se djelomično objasniti promjenama u sastavu tijela, kroz smanjenje udjela masnog tkiva, te specifičnim promjenama endotelne funkcije. Ovi protuupalni učinci značajno utječu na kliničku sliku pacijenta, a istraživanja pokazuju da se mjere poput pokazatelja zdravstvenog fitnesa, ravnoteže i jakosti, mogu znatno poboljšati čak i kao rezultat vježbanja visokog intenziteta. Temeljem dosadašnjih spoznaja moguće je zaključiti da kineziterapija može biti učinkovita intervencija za smanjenje upale i kardiovaskularnih bolesti osoba s reumatoidnim artritisom.

terapijsko vježbanje ; artritis ; upalni proces

Skup izdaje Zbornik sažetaka i Zbornik cjelovitih radova.