hrvatski

GEOSTRATEGIJSKI I GEOPOLITIČKI ASPEKT OBRANE OSIJEKA 1991.

Hrvatsko Podunavlje kao dio Panonske nizine („panonska lepeza“ geostrategijskih smjerova) bilo je tijekom povijesti poprište geopolitičkih previranja i ratnih sukoba, odnosno imperijalni cilj središta euroazijske i europske moći, te oružanih agresija raznih osvajača iz bližeg i daljeg okružja. U geopolitičkim previranjima 1990-ih godina prošlog stoljeća, sukladno planovima ideologa srbijanske teritorijalne ekspanzije, hrvatski prostor je bio izložen srbijanskoj oružanoj agresiji. Glavni akter agresije, tzv. JNA, zapravo srbijanska vojska, imala je za cilj amputaciju što većeg dijela istočnog i južnog hrvatskog kraka, odnosno jadranske fasade i hrvatskog Podunavlja. Strategijski značaj obrane Osijeka, te Vukovara - simbola Domovinskog rata, bitno je doprinijeo obrani istočnohrvatskog prostora, te ratnoj pobjedi i procesu osamostaljenja Republike Hrvatske. U novim uvjetima europskih prostorno-funkcionalnih procesa i odnosa, geopolitički položaj Republike Hrvatske, srednjoeuropske i sredozemne, ali i podunavske zemlje, na osi Baltik- Jadran, ima posebno strategijsko obilježje. Jadransko – podunavska orijentacija ima ključnu perspektivnu razvojnu ulogu hrvatskog prostora, te susjedne Bosne i Hercegovine (koridor Vc). U nacionalnom i međunarodnom interakcijskom prostorno-funkcionalnom i geopolitičkom kontekstu, Osijek predstavlja potencijalno multimodalno čvorište na tri paneuropska prometna koridora (X, Vc i VII) - potencijalne osovine održivog razvoja.

Osijek, obrana, geostrategija, hrvatski istok, osovine održivog razvoja

nije evidentirano