hrvatski

Marakovićev prinos hrvatskoj književnoj historiografiji

Svojom književnokritičkom djelatnošću Ljubomir Maraković se istaknuo kao obrazovan i obaviješten hrvatski književni, kazališni i filmski kritičar katoličkoga smjera, te je bio među prvima koji su zbivanja u suvremenoj hrvatskoj književnosti povezivali s europskima. Odlikovalo ga je zanimanje i otvorenost za nove tendencije, pokrete i eksperimente u književnosti. Književna djela je razmatrao kroz prizmu svojevrsnoga književnoga manifestnoga programa, temeljenoga na načelima kršćanske filozofije i etike. S pravom mu se pripisuje najveći utjecaj na postanak i razvoj hrvatskoga katoličkoga književnoga pokreta. Razapet između ideologije i estetike pisao je dnevne kritike o pojedinim piscima i knjigama ali i analitičke i sintetičke studije o pojedinim pojavama i razdobljima. Njegov književnopovijesni i stilsko-razvojni pregled »Hrvatska književnost 1860. – 1935.« (1936.), kao i njegove studije o ekspresionizmu, idu u red nezamjenjivih radova te vrste, čime je Ljubomir Maraković postigao važno mjesto ne samo u književnoj kritici već i u hrvatskoj književnoj historiografiji.

Ljubomir Maraković ; hrvatska književna historiografija

nije evidentirano