hrvatski

Državne narudžbe u opusu Ivana Tišova - radovi za sakralne i javne građevine

Ključan segment opusa slikara Ivana Tišova predstavljaju radovi izvedeni pod pokroviteljstvom Odjela za bogoštovlje i nastavu hrvatske Zemaljske vlade. Malo je koji hrvatski umjetnik toga doba uspio, naime, realizirati tako veliki broj javnih narudžbi. To mu je na prvom mjestu omogućila okolnost da je bio učenik Obrtne škole i stipendist vlade koja mu je omogućila školovanje u Beču i Münchenu, kao i bliski odnos s prvim hrvatskim povjesničarem umjetnosti Isom Kršnjavim. Nakon dolaska Kršnjavoga na čelo Odjela za bogoštovlje i nastavu 1891. započinje, naime, razdoblje velikih ulaganja u izgradnju i obnovu građevina iz svih njegovih resora, koja će se nastaviti i nakon Kršnjavijeva odstupanja s mjesta predstojnika 1896., sve do Prvog svjetskog rata. Neposredno po povratku sa školovanja, već 1892., Tišov započinje stoga, u suradnji s drugim hrvatskim slikarima, sa slikanjem figurativnih kompozicija u Pompejanskoj dvorani palače Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 10. Slijede odmah potom radovi na svodu Zlatne dvorane iste palače s prikazima alegorija Bogoštovlja i Nastave te Znanosti i Umjetnosti (1892. – 1900.). U desetljećima koja dolaze Tišovu će biti povjeren, kako je dobro poznato, i cijeli niz drugih prestižnih javnih narudžbi: dio slikarskih kompozicija u Pariškoj sobi kojom se Zemaljska vlada predstavila na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900., potom svodne slike u foajeu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, slike u profesorskoj čitaonici Nacionalne i sveučilišne knjižnice, historijske kompozicije u Hrvatskom saboru (1919. i kasnije), itd. Manje je poznat njegov sakralni opus, iako je daleko veći u odnosu na opus vezan za javne zgrade. Radio je za obje tada najvažnije konfesionalne skupine u Hrvatskoj – katolike i pravoslavne. Njegovi su radovi stoga mogu pronaći u Dijecezanskom muzeju u Zagrebu, Strossmayerovom muzeju i nadbiskupskom dvoru u Đakovu, zagrebačkoj katedrali, župnim rimokatoličkim crkvama u Stražemanu, Antunovcu kod Lipika (1914.), Dubravi kod Vrbovca (1918.), grkokatoličkoj katedrali u Križevcima (1894. – 1897.), grkokatoličkoj konkatedrali (1912., 1919.) i zgradi sjemeništa u Zagrebu, itd. Ikone na ikonostasu grkokatoličke katedralne crkve u Križevcima predstavljale su mu, čini se, prva djela izvedena u „bizantskom“ stilu i odskočnu dasku za rad u pravoslavnim crkvama. Uz Josipa Bauera Tišov je od svih hrvatskih slikara radio najveći broj ikona na ikonostasima pravoslavnih crkava. Osobito treba spomenuti njegove radove u Bjelovaru (ikonostas izveo u suradnji s Belom Čikošem-Sessijom i Celestinom Medovićem, 1901. – 1902.), Korenici u Lici (1901.), sabornoj crkvi Gornjokarlovačkog vladičanstva u Plaškom (1904. – 1907.), Dragotini kod Gline (1908.), Pačetinu kod Vukovara (1909. – 1910.), te pravoslavnoj kapeli donjogradske gimnazije u Zagrebu (1912., danas u crkvi u Bolfanu kod Ludbrega), a vjerojatno je njegov rad i ikonostas u Pašijanu kod Garešnice te dio ikonostasa u Požegi (1900.). Ovim će se izlaganjem nastojati, oslanjanjem na spise Zemaljske vlade u Zagrebu, rekonstruirati u osnovnim crtama Tišovljev rad za hrvatske organe vlasti te dati osnovni podaci o njegovom stilskom pristupu.

Ivan Tišov, slikarstvo, Hrvatska, akademizam, simbolizam, ikonostasi, oltarne slike, Opatička 10, Zagreb, Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb

nije evidentirano