hrvatski

Percepcija socijalne podrške, osobne kontrole i posljedica odlaska i ostanka u Hrvatskoj: usporedba iseljenika i rezidenata

U okviru šireg istraživanja stavova, percipirane osobne kontrole i subjektivnih normi u vezi s (eventualnom) odlukom o iseljavanju iz Hrvatske, prikupljeni su podaci o percepciji različitih posljedica odlaska iz RH i ostanka u RH, kao i o potencijalnim preprekama odlasku i ostanku, te o podršci bliskih drugih osoba (eventualnoj) odluci o odlasku ili ostanku. Kao mjere ovih varijabli korišteni su instrumenti koji su validirani u prvoj fazi šireg istraživanja, u kojoj su pokazali zadovoljavajuće metrijske karakteristike. Podaci koji se prezentiraju u ovom radu prikupljeni su u novom uzorku putem online upitnika, koji je popunilo 189 osoba koje su već iselile iz RH i 225 osoba koje su u vrijeme sudjelovanja u istraživanju bile rezidenti RH. Dob sudionika varira u rasponu od 18 do 59 godina i u tom se pogledu ove dvije skupine, u prosjeku, ne razlikuju značajno. U objema skupinama većinu sudionika čine žene (iseljenici: 65%, rezidenti: 73%). U usporedbi s rezidentima, u skupini iseljenih zastupljenije su osobe sa srednjim obrazovanjem, zaposlene osobe, te osobe koje su u braku i one koje imaju djecu. Rezultati provedenih analiza pokazuju da ove dvije skupine, u prosjeku, jednako evaluiraju negativne posljedice odlaska i ostanka, te pozitivne posljedice odlaska iz RH. No, u usporedbi s rezidentima, oni koji su već iselili manje pozitivno evaluiraju pozitivne posljedice ostanka u RH. Nadalje, iseljeni su, u prosjeku, skloniji procjeni veće vjerojatnosti pozitivnih posljedica iseljavanja i negativnih posljedica ostanka u RH, te manje vjerojatnosti pozitivnih posljedica ostanka u RH. Dok iseljeni, u prosjeku, referiraju o većoj osobnoj kontroli poteškoća i prepreka povezanih s iseljavanjem, rezidenti referiraju o većoj osobnoj kontroli poteškoća i prepreka povezanih s ostankom. Konačno, obje skupine pridaju jednaku važnost mišljenju bliskih drugih osoba, ali je njihova percipirana podrška (eventualnoj) odluci o odlasku, u prosjeku, izraženija kod iseljenika, a percipirana podrška (eventualnoj) odluci o ostanku kod rezidenata. Relativna važnost percepcije posljedica, prepreka i podrške bliskih drugih u predviđanju namjere iseljavanja, odnosno namjere ostanka diskutirat će se u terminima teorije planiranog djelovanja, prema kojoj bi te namjere, kao neposredne odrednice samog odlaska ili ostanka, trebale ovisiti o očekivanjima u vezi s posljedicama odlaska i ostanka, te o percipiranoj osobnoj kontroli i socijalnoj podršci vlastitoj odluci o odlasku ili ostanku.

namjere odlaska i ostanka u Hrvatskoj ; percepcija posljedica odlaska i ostanka ; socijalna podrška ; percepcija osobne kontrole ; teorija planiranog djelovanja

nije evidentirano