hrvatski

Utjecaj Bauhausa na hrvatsku umjetničku produkciju

Bauhaus, škola primijenjenog dizajna, arhitekture i umjetničkog oblikovanja, djelovala je u razdoblju od 1919. do 1933. godine u Weimaru, potom Dessau i Berlinu. S ciljem povezivanja svih likovnih umjetnosti, kako bi se zadovoljile potrebe društva i stvorila masovna proizvodnja visoke estetske vrijednosti. Unatoč svom kratkom postojanju, ostavila je velik trag u svim medijima umjetnosti 20. stoljeća od arhitekture, slikarstva, grafike, fotografije, filma do tekstilnog dizajna. Utjecaj Bauhausa na hrvatsku arhitektonsku scenu posebno će biti vidljiv u zagrebačkoj sredini tijekom 20. stoljeća gdje je sve više umjetničkih časopisa izvještavalo o profilu, programima i radovima te avangardne škole. No, do kraja 1950-ih postaje jasno da je u Jugoslaviji doseg kulture ograničen socijalističkim režimom. Također je nemoguće imenovati sve arhitekte druge polovice 20. stoljeća na koje je Bauhaus imao utjecaja stoga sam izdvojila samo nekoliko autora kao što su Stjepan Planić, Drago Ibler, Bernardo Bernardi, Vjenceslav Richter te ostali. Dok će slikarstvo u prvoj polovici 20. stoljeća biti važan dio nacionalne kulture kojim će se promicati osjećaje nacionalne pripadnosti kao što to čini grupa Zemlja, a tek će u drugoj polovici 20. stoljeća obuhvatiti primjere modernističkog slikarstva. Stoga ću prvenstveno istaknuti članove skupine EXAT-51 koji su kod nas uveli apstrakciju, protiv socrealizma. Osim arhitekture i slikarstva, važno je istaknuti i tekstilni dizajn kojem će najviše pridonijeti djelovanje Otti Berger, zatim fotografija, film i grafički dizajn gdje se također uvode elementi apstrakcije.

Bauhaus, arhitektura, slikarstvo, tekstilni dizajn, grafički dizajn, film, fotografija

nije evidentirano