hrvatski

Molitva, rad i razgovor kao vid rehabilitacije: primjer Zajednice Cenacolo

U suvremenim sociokulturnim procesima fenomen religije sve češće izlazi iz strogih institucionalnih okvira, a slično tome terapijske zajednice, koje postaju sve popularniji oblik samopomoći, izlaze iz strogih okvira biomedicine. U ovom su radu, na primjeru jedne takve zajednice – Zajednice Cenacolo – autori željeli ispitati mogu li molitva, rad i razgovor imati terapijsku funkciju. Cilj je rada bio utvrditi koje to elemente Zajednica Cenacolo dijeli s konvencionalnim terapijskim zajednicama te koje su specifičnosti njezina rehabilitacijskog programa. U interpretaciji dobivenih podataka publiku će se, kroz osobna iskustva i dojmove kazivača, upoznati s osnovnim karakteristikama Zajednice Cenacolo te ih komparirati s prikupljenom teorijskom građom koja se odnosi na karakteristike konvencionalnih terapijskih zajednica. Naposljetku se autori dotiču specifičnosti koje karakteriziraju rehabilitacijski program Zajednice Cenacolo, a to su važnost molitve, rada i kolektivnih razgovora.

liječenje ovisnosti ; religija ; terapijske zajednice ; Zajednica Cenacolo

Studentsko izlaganje