hrvatski

Ptice selice na području Samobora

Grad Samobor obuhvaća 9 složenih (kompleksnih) biotopa sa 22 podtipa te predstavlja raznovrstan urbani okoliš. U istraživanom razdoblju proljetne selidbe od 03.03. do 10.06. preko grada Samobora seli 18 vrsta proljetnih selica koje koriste 12 vrsta podtipova biotopa sa 5 različitih aktivnosti. U istraživanom razdoblju jesenske selidbe od 14.07. do 26.10. preko grada Samobora seli 26 jesenskih selica koje koriste 20 vrsta podtipova biotopa sa 7 različitih aktivnosti. Zimovalice grada Samobora su 5 vrsta: škanjac mišar (Buteo buteo), zelenčica ovčica (Carduelis spinus), zimovka ćućurin (Pyrrhula pyrrhula), strijež palčić (Troglodytes troglodytes) i drozd bravenjak (Turdus pilaris). Zajedničke vrste proljetne i jesenske selidbe su: siva čaplja (Ardea cinerea), škanjac mišar (Buteo buteo), piljak kosirić (Delichon urbica), lastavica pokućarka (Hirundo rustica), bijela pliska (Motacilla alba), crvenorepka kovač (Phoenicurus ochruros), crvenorepka kovačić (Ph. phoenicurus), zlatoglavi kraljić (Regulus regulus), obična žutarica (Serinus serinus), šareni čvorak (Sturnus vulgaris), crnoglava grmuša (Sylvia atricapilla) i grmuša pjenica (Sylvia communis). Najznačajniji biotop grada Samobora je Biotop mješovitih gradevinskih površina/izgradnja stanova kojeg koristi 25 vrsta proljetnih i jesenskih selica. Ovaj biotop je također najznačajniji za proljetne (11 vrsta) i jesenske selice (20 vrsta) te 4 zimovalice. Biotop površina otkopa i nanosa okuplja najmanji broj vrsta (crvenorepka kovač (Phoenicurus ochruros)) te je najmanje značajan za selidbu i zimovanje ptica. Šareni čvorak (Sturnus vulgaris) je jedina vrsta koja koristi najveći broj biotopa (7) tijekom selidbi i zimovanja. Škanjac mišar (Buteo buteo) jedina je stalno prisutna vrsta na području grada Samobora.

Ptice; selidba; Samobor; urbana ekologija; Hrvatska

nije evidentirano