hrvatski

Kako premostiti razliku između onoga što studenti prve godine znaju i onoga što mi mislimo da bi trebali znati

Pri kreiranju nastavnih programa za matematičke kolegije na visokoškolskim ustanovama polazi se od pretpostavke kako studenti imaju određena znanja i vještine koji su nužni za uspješno usvajanje nastavnih tema sadržanih u tim kolegijima. Vrlo često ta pretpostavljena razina znanja i vještina ne odgovara stvarnom znanju studenata, iako se pretpostavke o razini predznanja temelje na nastavnim planovima i programima matematike u srednjoj školi. Je li uzrok tome činjenica da se pretpostavke o razini predznanja možda temelje na nastavnom planu i programu matematike za gimnazije ili činjenica da se razine znanja studenata razlikuju bez obzira na nastavni plan i program matematike u srednjoj školi koju su završili ili oboje? Naime, budući da studenti dolaze iz različitih srednjih škola, dio njih nije ni bio u prilici steći zahtijevanu razinu predznanja, a kada i uče po istim nastavnim planovima i programima praksa pokazuje da se razine njihovih predznanja razlikuju. Svjesni činjenice da vrlo često postoji raskorak između očekivanog predznanja studenata i njihovog stvarnog znanja, većina visokoškolskih nastavnika nastoji tu razliku samostalno premostiti. Njihova su nastojanja najčešće otežana činjenicom da se nastavne teme koje bi im to omogućile uglavnom ne nalaze u okviru nastavnih programa, a naknadno ih je nemoguće uvrstiti u zadani plan i program rada. Uz to, grupe studenata na predavanjima i vježbama iz matematičkih kolegija su relativno velike što dodatno otežava procjenu njihovih predznanja kao i nastojanje da se njihovo znanje dovede na potrebnu razinu radi uspješnog nastavka učenja. Nekoliko je načina na koji visokoškolski nastavnici pokušavaju podići razinu predznanja studenata kako ne bi imali teškoća u savladavanju određenih matematičkih kolegija. Neki od njih su: uvođenje uvodnog kolegija prije obveznog, zatim povećanje satnice ili izmjena plana i programa obveznog kolegija, a kad ništa drugo nije moguće nastavnici odvajaju dio satnice postojećeg kolegija za ponavljanje određene teme. Zadnje navedeni način je i najčešći za kojim nastavnici posežu, ali to zapravo nije odgovarajuće rješenje. U okviru ovog rada navedeni su primjeri u kojima je razlika između pretpostavljene razine predznanja studenata i njihovih stvarnih znanja posebno izražena kao i neki od načina nadilaženja tih razlika, a sve u svrhu traganja za odgovarajućim rješenjem. Primjeri su odabrani na temelju dugogodišnjeg iskustva nastavnika u izvođenju matematičkih kolegija na nekoliko sastavnica Sveučilišta u Splitu.

matematička predznanja, očekivana znanja, retencija znanja, raskorak predznanja od očekivanog

nije evidentirano