hrvatski

Neurobiološki temelji zaljubljenosti i ljubavi

Fenomen ljubavi ključni je aspekt socijalnog i reproduktivnog ponašanja čovjeka, a partnerski odnosi imaju važnu ulogu u životu svake osobe. Ljudi koji imaju uspješne, skladne i zadovoljavajuće odnose su zdraviji, brže se oporavljaju i dulje žive. Stoga je dugotrajna povezanost između partnera važna za kognitivnu, emocionalnu i tjelesnu dobrobit. Istraživanja neurobioloških i endokrinih mehanizama koji se nalaze u podlozi „najimpresivnijeg instrumenta evolucije“ upućuju na specifične dijelove središnjeg živčanog sustava i neuronske mreže koje posreduju to složeno emocionalno stanje, kao i na važnost pojedinih hormona i neurotransmitera u oblikovanju strastvene romantične ljubavi i održavanju zrelih partnerskih odnosa. U cilju boljeg razumijevanja tih sveprožimajućih emocija i osjećaja nužan je integrativan pristup koji udružuje različite neurobiološke metode i tehnike slikovnog prikaza strukture i aktivnosti mozga s psihologijskim i sociološkim pristupom, kao i usporednim genetičkim istraživanjima.

amigdaloidna jezgra ; attachment ; cingulum ; emocionalni transfer ; emocije ; evolucija ; intimnost ; inzula ; ljubav ; ljubav koja se izražava kroz privrženost partneru ; mozgovni sustav nagrađivanja ; neuroznanost ; osjećaji ; ovisnost ; prijateljska (postojana) ljubav ; putamen ; repata jezgra ; romantična (strastvena) ljubav ; strast za spolnim odnosom ; suosjećajna (altruistična) ljubav ; utjecaj hormona na emocije i raspoloženje ; ventralno tegmentalno polje ; zaljubljenost

nije evidentirano