hrvatski

Uloga amigdala u poremećajima ponašanja i emocionalnog doživljavanja

Ne postoji jednostavno objašnjenje za nastanak emocija i osjećaja kao niti poremećaja emocionalnog doživljavanja i ponašanja čovjeka. Emocije su tijekom evolucije bile od presudne važnosti u preživljavanju, a u suvremeno doba imaju važnu ulogu u oblikovanju socijalnih interakcija i funkcioniranju svake osobe općenito. Unatoč volumenu od samo oko 1, 24 cm3, emocionalni čip mozga čovjeka koji nazivamo amigdala ima ključnu ulogu u stvaranju i procesiranju emocija, napose najstarije i najjače emocije straha, a ta se njegova uloga snažno odražava na ponašanje i fiziološke funkcije. Pojednostavljeno možemo reći da u amigdala ulaze informacije o svim osjetima, a kao rezultat njezina istodobnog procesiranja u suradnji s nekolicinom drugih struktura, napose moždanom korom čeonog režnja, iz amigdala „izlaze“ osjećaji, zajedno sa svojim psihološkim i somatskim komponentama. Takav je zapanjujući rezultat moguć zbog činjenice da se u tako malom volumenu nalaze guste populacije visokospecijaliziranih neurona, pri čemu ekscitacija ili supresija svakoga od njih dovodi do drugačijeg odgovora. Budući da se nalaze u stalnoj interakciji s drugim neuronima i neuronskim mrežama, niti jedan neuronski krug amigdala ne možemo promatrati izolirano. Amigdala se pomoću svojih aferentnih i eferentih veza nalazi u stalnoj interakciji s okolinom te se, zahvaljujući fenomenima kratkoročne i dugoročne sinaptičke plastičnosti i asocijativnog učenja, stalno prilagođuju promjenama u okolini. Iako zahvaljujući sofisticiranim novim metodama slikovnog prikaza strukture i aktivnosti mozga znamo da je za modulaciju aktivnosti amigdala nužan nadzor moždane kore čeonog režnja, kao i interakcija i doprinos drugih dijelova mozga, u svom svakodnevnom radu psihijatar nažalost ne može „vidjeti“ što se događa u mozgovima njegovih bolesnika budući da se takve metode još uvijek ne koriste u dijagnostičke svrhe. Pozornim razmatranjem simptoma i praćenjem bolesnika nastoji se primijeniti liječenje koje bi najbolje „pokrilo“ pretpostavljene promjene središnjeg živčanog sustava. Imamo velika očekivanja od budućnosti, jer se nadamo da će psihijatrija konačno, kao i sva druga područja medicine, dobiti pomoć od temeljnih neuroznanosti u dijagnosticiranju i liječenju psihijatrijskih poremećaja.

alkoholizam ; disocijalni poremećaj osobnosti ; generalizirani anksiozni poremećaj ; impulzivna (reaktivna) agresija ; narcizam ; panični poremećaj ; planirana (proaktivna, instrumentalna) agresija ; posttraumatski stresni poremećaj ; socijalne fobije

nije evidentirano