hrvatski

Unos proteina u male djece: izvori iz hrane i čimbenici vezani za način života

Cilj ovog rada je utvrditi unos ukupnih proteina u male djece i proteina s obzirom na podrijetlo te identificirati njihove glavne izvore u ranom djetinjstvu. Cilj je također utvrditi postoji li razlika u unosu proteina s obzirom na demografske i antropometrijske karakteristike te socioekonomski status ispitanika. U istraživanju je sudjelovalo 130-ero male djece (49, 2% djevojčica i 50, 8% dječaka) prosječne dobi od 23, 5 ± 0, 7 mjeseci. Podatci o ispitanicima su se prikupljali općim upitnikom i dnevnikom prehrane što su ga dva neuzastopna dana vodili roditelji. Djeca unose 3, 5 ± 0, 1 g/kgTM proteina na dan, a to znači više od preporuka. Pritom unose više proteina životinjskog (2, 3 ± 0, 1 g/kgTM) podrijetla nego biljnog (1, 2 ± 0, 05 g/kgTM). Skupina namirnica od mesa, peradi, ribe i jaja (32, 1%) pridonosi najvećem unosu proteina, potom od mlijeka i mliječnih proizvoda (28, 1%) te skupina s krumpirom i žitaricama (15, 7%). Razlika u unosu proteina te omjer onih životinjskih naprama biljnih s obzirom na spol, indeks djetetove tjelesne mase, trajanje isključivog dojenja te dobi u trenutku početka dohrane nije se pokazala statistički značajnom. S obzirom na socioekonomski status analizom podataka je zamijećeno da porastom socioekonomskog statusa djeca konzumiraju značajno više (p=0, 012) biljnih proteina (1, 1 ± 0, 1 g/kgTM, 1, 2 ± 0, 1 g/kgTM, 1, 6 ± 0, 1 g/kgTM). Unos proteina u ovom uzorku male djece s područja Hrvatske višestruko premašuje važeće preporuke. Unos životinjskih proteina dvostruko je veći od unosa biljnih, što je posebice izraženo u obiteljima nižeg socioekonomskog statusa.

proteini ; biljni proteini ; životinjski proteini ; dijete

nije evidentirano