hrvatski

Između života i smrti. Značenje pustinje u Svetome pismu

Čitajući Sveto pismo, često se susrećemo s motivom pustinje. Riječ je o teološki bogatom pojmu višestrukoga značenja. Daleko od mističnog poimanja samoće i bijega od civilizacija pustinja je u Svetome pismu prikazana kao mjesto kojemu je Bog uskratio svoj blagoslov i u kojemu čovjek ne može živjeti. Međutim, u Božjem spasenjskom naumu pustinja postaje privilegirano mjesto susreta Boga i čovjeka. Putovanje Izraelskog naroda četrdeset godina kroz pustinju, Mojsijev boravak u pustinji na brdu Sinaju četrdeset dana i četrdeset noći, četrdesetodnevni Ilijin hod kroz pustinju do Božje gore Horeba i četrdesetodnevna Isusova kušnja u pustinji neki su od najznačajnijih događaja u povijesti spasenja u kojima pustinja zadobiva posebno teološko značenje. Zahvaljujući Božjemu spasenjskom zahvatu u povijest svijeta i čovjeka pustinja – mjesto smrti i straha, nesigurnosti i očaja – postaje mjesto Božje objave, novoga života i poslanja. Kao takva neiscrpni je izvor spoznaje i nadahnuća vjernicima današnjega vremena koji u svakodnevnom življenju vjere i ispunjenju povjerena im poslanja nerijetko i sami, poput izraelskog naroda, Hagare, Hošee, Ilije i Isusa prolaze kroz bolno i mukotrpno, ali spasonosno iskustvo pustinje.

pustinja, smrt, život, kušnja, istina, ljubav, obraćenje, poslanje

nije evidentirano