hrvatski

Upotreba ječmenih sladnih klica u hranidbi životinja

Ječam (Hordeum vulgare) jedan je od najstarijih kultura u prehrani ljudi, a potječe iz Istočne Azije i Etiopije. Stari Sumerani, Egipčani i Židovi su od ječma pravili kruh, dok se u suvremenoj prehrani ječam rijetko koristi za prehranu ljudi, osim u zemljama u kojima teže uspijeva pšenica. Ječam svrstavamo u takozvane grube ili krmne žitarice, a nakon kukuruza najzastupljenija je žitarica u hranidbi stoke. U industriji piva i viskija ječam ima posebnu važnost jer se od njega dobiva kvalitetan slad koji pivu i viskiju daje jačinu i osobitu kakvoću. Kao nusproizvod proizvodnje ječmenog slada dobivaju se sladne klice koje su dosta dobro proteinsko krmivo. Ječmene sladne klice su svijetlosmeđe do tamnosmeđe boje te sadrže oko 20% proteina, 19% vlakana, 6% pepela te 12% vlage. Primjenjuje se većinom za hranidbu goveda i ovaca kao bjelančevinasto krmivo, s nižim stupnjem razgradnje. U obrocima tovnih goveda mogu biti korištene u količini do 25% sastava koncentriranih smjesa.U ovom radu obuhvaćeno je pet sorti pivarskog ječma, Quench, Planet, Lukas, Casanova i Teppe. Zrnu i sladnim klicama navedenih sorti određen je nutritivni sastav, odnosno udio vlage, pepela, škroba i sirovih masti.

ječam, sladne klice, hranidba životinja

nije evidentirano