hrvatski

Rekvizicije u kulturi sjećanja grada Osijeka tijekom Prvoga svjetskog rata uz posebni osvrt na rekviziciju zvona crkve sv. Mihaela Arkanđela

Antropologija društvenog sjećanja smatra da je karika s poviješću narativ ovisan o kontekstu. Prema antropologu Paulu Connertonu, iščitavanje pamćenja povezanog s arhitektonskom baštinom stav je prema određenim epizodama koje se iskazuju u sadašnjosti. Upisivanje društvenog značaja u arhitekturu crkve stoga prestaje biti apstraktnom idejom te postaje stvarno mjesto sjećanja. Na taj je način društvena konstrukcija sjećanja nastajala u stvarnom suživotu ljudi i građevina. Tako i grad Osijek jer njegovu antropologiju karakterizira kompleksan proces proizvodnje značenja, interpretacija i reinterpretacija, uspostavljajući sisteme vrijednosti i njegove tragove prošlosti. Hall naglašava da se kulturni identitet može jedino definirati diskursom reprezentacije jer korištenje građe iz bogatih osječkih arhiva, muzeja i privatnih obiteljskih zbirki, pretpostavlja selekciju sjećanja, odnosno reprezentira što želimo postati ili kako smo predstavljeni. „Nema pamćenja, nema identiteta, nema nacije!“ riječi su Anthony D. Smitha. U radu se na temelju izvorne građe arhiva Župe sv. Mihaela Arkanđela u Osijeku, Državnog arhiva u Osijeku te ondašnje periodike – Narodna / Hrvatska obrana Hemeroteke Muzeja Slavonije Osijek donosi proces rekvizicije zvona Župe sv. Mihaela u kontekstu kulturne povijesti rekvizicije, njezinog mjesta u kulturi sjećanja grada Osijeka te posljedično mapiranja crkve sv. Mihaela u ono što Pierre Nora naziva mjesto sjećanja.

pamćenje ; kulturna povijest ; rekvizicija ; dokument ; Osijek ; mjesta sjećanja ; zvona ; Župa sv. Mihaela Arkanđela

nije evidentirano