hrvatski

Poljičani u vojnim postrojbama od sredine 15. do početka 19. stoljeća

U okviru zadane periodizacije od 1444. do 1807. može se donijeti zaključak o višestrukoj vojnoj ulozi Poljičana i dimenzijama dugog trajanja u smislu njihova vojnog angažmana. Povijesna vrela evidentiraju zasebnu poljičku pješačku satniju sa vlastitim zapovjednikom unutar splitske komune. Štoviše, u različitim vremenskim intervalima broj poljičkih vojnika varira i povećava se sukladno rastućoj osmanlijskoj opasnosti. Također, mikrohistorijski aspekt Poljica ne može se odvojiti od obuhvatnijih ratnih operacija jer Poljičani sa svojim vojnim postrojbama sudjeluju u okviru mletačke vojske, primjerice, u Ciparskom ratu (1570. – 1573.), Kandijskom ratu (1645. – 1669.) i Morejskom ratu (1684. – 1699.). O vojnom aspektu i posebnosti Poljica također govori formacija lokalnih oružnika (bandura), kao i sama služba poljičkog vojvode koji se „brinuo se za red, mir i obrambenu snagu Poljičke knežije“. Zaključno, u višestoljetnoj povijesti Poljičke knežije demokratsko narodno biće poljičkoga društva najvjerodostojnije svjedoči Poljički statut kao najznačajniji identitetski spomenik Poljica i jedan od najvrjednijih povijesno- pravnih akata te vrste u hrvatskoj povijesti, a koje na pojavnoj razini manifestiraju izborni knez i poljička narodna vojska. Svi ostali oblici poljičkih naoružanih skupina neovisno o njihovom povijesnom nazivlju u pojedinom vremenskom razdoblju (banduri, oružnici, panduri, poljari, rondari, serežani, tovarišstvo, žandari...) samo su različiti oblici naoružanih čuvara javnoga reda i mira u Poljicima tj. „instrument“ autonomnog upravljanja Poljicima od strane demokratski izabrane vlasti na čelu s velikim poljičkim knezom. Slijedom izrečenoga postoje, dakle, tri referentne točke o naoružanim skupinama Poljičana u kontinuitetu zadanog razdoblja ; prva kao narodna vojska koja je bila primarna u obrani opstojnosti Poljica, druga kao vojnici u okviru mletačkih postrojbi i treća kao naoružani čuvari javnoga reda i mira u Poljicima. Dakako, riječ je o neupitnom i prepoznatljivom povijesnom nasljeđu koje se može suvremeno valorizirati u okviru povijesne postrojbe. S tim ciljem, osnažuje se održivost baštine kroz intencije kulturološkog povezivanja Poljica s obzirom na današnju rascjepkanost između više različitih jedinica lokalne samouprave, što u konačnici podrazumijeva „podizanje svijesti lokalnog stanovništva o vrijednostima i značaju nematerijalne baštine“ i to na „vječitu uspomenu naših budućih pokoljenja“, kako je to godine 1756. zapisao veliki poljički knez Ivan Pavić

Poljička knežija ; Poljičani u vojnim postrojbama ; ratovi protiv Osmanlija ; 15. stoljeće ; 19. stoljeće

nije evidentirano