hrvatski

Ivan Meštrović i kultura modernizma: ekspresionizam i art déco

U opusu Ivana Meštrovića zamjetne su promjene u likovnom jeziku tijekom drugog i trećeg desetljeća dvadesetog stoljeća koje su uvjetovane stanovitim pregnućima samoga autora, no i specifičnim okolnostima unutar kojih su se te promjene dogodile. To su ponajprije okolnosti Balkanskih ratova i Prvoga svjetskog rata, ali i kulturološke konstrukcije što ih je kipar baštinio iz Beča. Iscrpna znanstvena obrada prvog desetljeća Meštrovićeve kiparske aktivnosti, što ju je realizirala povjesničarka umjetnosti Irena Kraševac (Ivan Meštrović i Secesija: Beč-München- Prag 1900-1910, Zagreb, 2002.), nastavila se ovdje praćenjem stilskih modulacija kroz sljedeća dva desetljeća, i to u kontekstu ekspresionističkih tendencija i déco umjetnosti. Krećući se europskim i američkim kulturnim središtima toga vremena Meštrović se etablirao kao važan protagonist kiparske scene. Kritičari umjetnosti, osobito nakon njegove izložbene uspješnice u Muzeju Victoria i Albert u Londonu 1915. godine, nazivali su Ivana Meštrovića novim europskim celebrityjem, što je indiciralo njegovu općenitiju popularnost koja je nadilazila specifično usmjerene interese samo likovne publike. Stoga važnim postaje pitanje: kakve su premise takvog uspjeha kojega nije postigao niti jedan drugi umjetnik s ovog područja i zašto je Ivan Meštrović toliko iritirao avangardne krugove što su se u Londonu artikulirali u vrijeme njegova duljeg zadržavanja u tom gradu? Ovom se knjigom teži sistematizirati dio umjetničkog inventara Ivana Meštrovića i pružiti mogućnost uvida u šire društveno okružje njegova nastanka. Ozračje stvaranja izrazito je važno pa umjetnička djela, u ovom slučaju osobito portreti, kao i sačuvani arhivski materijali pružaju čvrstu podlogu za rekonstrukciju njegovih posebnih karakteristika. Važno je, naime, obratiti pažnju na društvene dodire Ivana Meštrovića s krugom bogate klijentele u Rimu i Londonu, a kasnije i u New Yorku, Chicagu ili San Franciscu, poput obitelji Cunard, Errázuriz, Gandarillas, St George, Landon Baker, Templeton Crocker, čijim istaknutim članovima izvodi portretne biste. Dosada se nisu istraživali ovi važni 'društveni' segmenti koji pružaju drugačiji pogled na aktivnost Ivana Meštrovića, pa čak i na njegove dodire s avangardom. Nisu se, primjerice, isticali kontakti što ih je ostvario s Eugenijom Errázuriz, 'drugom majkom' ili mecenom Pabla Picassa, i njenim nećakom José Antoniom Gandarillasom, koji su u većoj mjeri bili povezani s alternativnim modusima što ih je pružao 'moderan' život. Nadalje, svi su ti protagonisti modernog urbaniteta, napose lady Maud Cunard, priređivali soareje na koje su bili pozivani Ivan Meštrović i njegova supruga Ruža, gdje su se neposredno mogli informirati o novim tendencijama u književnosti ili teatru. Stoga je, osim dosada često isticanih Meštrovićevih povijesnih inspiracija, potrebno, mada tangencijalno, u pristupu njegovoj umjetničkoj djelatnosti prepoznati i uvrstiti fenomene modernog svijeta, osobito modni dizajn ili Ruski balet Sergeia Diaghileva. Važno je upozoriti kako nije bilo moguće ustanoviti čvrste granice koje bi odijelile radove dvaju povijesno-umjetničkih termina, ekspresionizma i art décoa, jer ih je umjetnik počesto amalgamirao na istom djelu. Ovi elementi, naizgled nespojivi, uspješno koegzistiraju na nekim Meštrovićevim umjetninama, koje prelazeći iz jednog interpretacijskog konteksta u drugi pokazuju upravo one svoje vrijednosti koje im promijenjeni kontekst sagledavanja pruža. Bit će zanimljivo, primjerice, promotriti kako se u tom smislu 'ponaša' Vestalka, jedno od poznatijih djela Ivana Meštrovića, oblikovano najprije u Londonu 1915. godine, a potom i u Cannesu 1917. godine. Za razumijevanje djela Ivana Meštrovića u kontekstu ekspresionizma i art décoa nezaobilazna su iskustva ili kulturološke konstrukcije što ih je umjetnik crpio iz Beča. To je ponajprije 'estetika ružnoga' o kojoj se javno polemiziralo za vrijeme njegovih studija na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti, ali i činjenica da se upravo u Beču upoznao s umjetničkim procedurama Augustea Rodina, svoga kiparskog autoriteta. U ovoj se radnji nadopunjuju dosadašnja saznanja o zanimljivu odnosu dvojice umjetnika, referentna kako na njihovu korespondenciju što se čuva u Muzeju Rodin u Parizu i Atelijeru Meštrović u Zagrebu tako i na dosada nepoznate i neobjavljene Meštrovićeve crteže. Autoritetu je Augustea Rodina potrebno pridružiti i kiparske predloške koje je u Beču promovirao belgijski kipar George Minne, a koji je u povijesti europskog kiparstva ostao zabilježen kao prvi 'moderni gotičar'. Teško je bez njegova stimulansa, kao i onoga Augustea Rodina, u cijelosti sagledati 'istanjene' morfologije kruga slikara nedvojbeno ekspresionističkog habitusa koji se pojavljuje u Beču, a što zasigurno vrijedi i za Meštrovićeva umjetnička nastojanja ekspresionističkog inputa, što su se artikulirala u vremenu po izbijanju Balkanskih ratova pa nadalje. U Beču se Ivan Meštrović informirao i o strategijama sinteze arhitekture i skulpture što će ga odvesti prema dekorativnim aspektima umjetničkog djelovanja, odnosno izvođenju projekata 'totalnog dizajna'. Paradigmatski je primjer art décoa u Hrvatskoj njegova crkva Gospe od anđelâ u Cavtatu (1920.-22.). Ovom se skulpturalno- arhitektonskom sklopu svakako pridružuju i primjeri sličnih projekata koji se nisu dosada smještali u ovaj diskurzivan prostor povijesti umjetnosti poput crkve Presvetog Otkupitelja u Otavicama (1926.-30.), neizvedenog projekta Njegoševa mauzoleja na Lovćenu (1924.) ili, pak, spomenika Neznanom junaku na Avali (1934.-38.). Na svim se tim projektima ogledaju specifično meštrovićevski hibridi povijesnih predložaka i dekorativnih aspekata 'modernog stila'. Neki su se od ovih Meštrovićevih projekata predstavili i na znamenitoj izložbi Exposition Internationale des Arts Décoratifs et Industriels Modernes u Parizu 1925. godine, kao važnom stjecištu dekorativnih umjetničkih procedura, ali i na prvom predstavljanju Ivana Meštrovića u Americi, u muzeju Brooklyn Museum of Fine Arts, otvorenoj na samom kraju 1924. godine. Nadalje, zahvaljujući izložbenoj turneji po američkim gradovima i popularizaciji njegova rada Ivanu Meštroviću je povjeren zadatak realizacije Spomenika Indijancima za Chicago (1926.-28.), jednog od ponajboljih primjera art déco stila uopće. Ovome treba pridružiti i ostale velike narudžbe koje, iako nikada ostvarene, govore o Meštrovićevu radnom elanu dvadesetih godina. Među njima posebno mjesto zauzima projekt uređenja katedrale sv. Patrika na Manhattanu u New Yorku (1928.), kojem se ovdje po prvi puta pristupa na ponešto iscrpniji način i donose nova saznanja. Predmetom obrade ove knjige bila su sva dostupna djela Ivana Meštrovića koja se nalaze u stručnim jedinicama Muzeja Ivana Meštrovića (Galerija Meštrović u Splitu, Atelijer Meštrović u Zagrebu), odnosno u drugim muzejskim institucijama unutar i izvan Hrvatske (Gradski muzej Drniš, Spomen galerija Ivana Meštrovića u Vrpolju, Moderna galerija Zagreb, Galerija umjetnina u Splitu, Umjetnička galerija Dubrovnik, Tate Gallery u Londonu, Victora & Albert Museum u Londonu), kao i djela u privatnom vlasništvu pripadna naznačenom periodu. Istraživanje je podrazumijevalo intenzivan rad na arhivskim izvorima, prije svega na obradi korespondencije referentne na temu, koja se kao pohrana Meštrovićevih nasljednika čuva u Muzejima Ivana Meštrovića. Konzultiran je i obrađen sav dostupan arhivski materijal izvan Hrvatske: Henry Moore Archive, Leeds, Malvina Hoffman Archive, Getty Research Institute, Los Angeles, National Art Library Archive, Victoria & Albert Museum, London, Ivan Meštrović Papers, University of Notre Dame Archives, Notre Dame, Indiana, Arhiv Jugoslavije, Beograd. Posebna pažnja rada usmjerila se na morfološku i stilsku analizu djela kako bi se uočila homogenost pojedinih skupina. Dio istraživanja temeljio se i na dosadašnjoj relevantnoj literaturi odnosno na pisanim izvorima iz umjetnikova vremena (novinske kritike i eseji, onodobna literatura).

Ivan Meštrović ; art déco ; ekspresionizam ; Sjedinjene Američke Države ; London

Opširan sažetak knjige preveden je na engleski jezik.