hrvatski

Multidisciplinarni pristup tearpiji hipodoncije gornjih lateralnih sjekutića - prikaz slučaja

Hipodoncija predstavlja kongenitalni nedostatak od jednog do šest zuba. U njezinoj etiologiji spominju se genetika, okolišni čimbenici te kombinacija jednog i drugog. Može se javiti u sklopu određenih sindroma (ektodermalna displazija, Downov sindrom, Van der Woudeov sindrom), ali i nesindromski. Njena pojavnost je moguća i u mliječnoj i u trajnoj denticiji te je jedna od najučestalijih kraniofacijalnih anomalija kod ljudi. Ova anomalija češće zahvaća trajnu denticiju, a najčešće su zahvaćeni gornji lateralni sjekutići, donji drugi pretkutnjaci te treći kutnjaci. Većina oblika hipodoncija su obostrano simetrične. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom te radiografskom potvrdom odsutnosti zuba. Rehabilitacija hipodoncije zahtijeva multidisciplinarni pristup, pogotovo u terapiji gornjih lateralnih sjekutića, čiji nedostatak predstavlja pacijentu veliki estetski, funkcijski te psihosocijalni problem. Terapija može uključivati ortodontsko otvaranje ili zatvaranje prostora te kasniju implantoprotetsku, protetsku ili restaurativnu sanaciju. U ovom radu bit će prikazan slučaj rehabilitacije hipodoncije gornjih lateralnih sjekutića, kod muškarca u kasni dvadesetim godinama, ortodontskim otvaranjem prostora te kasnijom implantoprotetskom opskrbom, čime se uveliko poboljšala kvaliteta pacijentovog života. Naglasiti će se potreba za individaualnim pristupom u terapiji pacijenata s hipodoncijom jer odabir pravilne terapije ovisi o profilu lica, položaju inciziva, prisutnosi malokluzije, dimenziji i boji očnjaka te duljini gornje usne. Uspješna terapija podrazumijeva multidisciplinarni pristup, a krajnji rezultat mora, osim funkcijske i estetske trajnosti, biti i eliminacija negativnog psihološkog utjecaja hipodoncije na svakodnevni život pacijenta.

hipodoncija ; ortodoncija ; implantologija ; implantoprotetika

nije evidentirano