hrvatski

Ironija u prozi Dubravke Ugrešić

Ova doktorska disertacija proučava ironiju u prozi Dubravke Ugrešić, istražujući mjesto i razloge njezina nastanka. Glavna je teza ovoga istraživanja da je ironija središnja konstruktivna forma proze Dubravke Ugrešić koja je pozicionira različito od ostalih autorica u razdoblju od 70-ih godina nadalje te da se ironija u književnosti može upotrijebiti kao moćno sredstvo za pokušaj institucionalizacije novih društvenih struktura koje u ovako zadanom okviru vode do prava na razliku, odnosno prihvaćanja drugih, kojima se autorica u svojim proznim djelima često bavi. Time dolazimo i do problema identiteta. Na uvodne teorijske postavke fenomenologije i dekonstrukcije rad se nastavlja osvrtom na teorijske radove koji se bave problemom ironije, suvremenim teorijama kulture i feminističkom teorijom na kojima se zasniva središnji dio disertacije. Taj dio rada bavi se (de)konstrukcijom ironije u prozi Dubravke Ugrešić. Završni dio disertacije bavi se iščitavanjem upravo tako upisanih naznaka strukturalnih elemenata u procesu uspostavljanja obrisa nove paradigme društvenih i etičkih odnosa. Time se otvara prostor raspravama o mogućim konturama jedne nove i drugačije paradigme kulture, ali i nastavljačima ironije u hrvatskoj književnosti.

ironija, Dubravka Ugrešić, „ženska“ književnost, feminizam, postmodernizam, popularna kultura, konstrukcija zbilje, promjena paradigme, potkopavanje stabilnosti značenja

nije evidentirano