hrvatski

Žena s figom u džepu: o prozi Olje Savičević Ivančević

U ovom se radu proučava mjesto i uloga ironije i humornog efekta koji ona proizvodi u prozi Olje Savičević Ivančević, u zbirci Nasmijati psa i romanu Adio kauboju. Uočeno je da autorica u svojemu proznom stvaralaštvu ironiji otvara značajno mjesto, nastavljajući se tako na proznu tradiciju koju je u hrvatsku književnost od 1970-ih godina nadalje značajnije inkorporirala Dubravka Ugrešić. Ironija se smješta u širi društveno-politički kontekst, pri čemu se na metodološkoj razini slijede osnovne postavke postmodernističkih teoretičara ironije, primjerice Hutcheon i Mueckea. Unutar tako određenog konteksta posebna se pozornost usmjerava na procese „druge tranzicije“ u hrvatskoj književnost, koja je značajna za iščitavanje ironijskih strategija u prozi Savičević Ivančević. Drugo važno metodološko polazište rada jest popularna kultura unutar koje se čitaju i tumače autoričina djela. Cilj je rada dokazati da se među spisateljicama u suvremenoj hrvatskoj književnosti značajnije koristi ironija kao strategija pisanja, što će se pokazati na primjeru proze Olje Savičević Ivančević. Književni predlošci proučavaju se unutar triju tematskih slojeva: pitanje muško-ženskih odnosa, pitanje drugih i intertekstualne i autoreferencijalne veze. Razlozi upisivanja ironije traže se u potrebi ukazivanja na nužnost izgradnje nove kulturalne paradigme koja poštuje pravo na razliku i književnosti koja nadilazi bilo kakvu podjelu, a prije svega rodnu.

ironija, Olja Savičević Ivančević, popularna kultura, tranzicija, „ženska“ književnost.

nije evidentirano