hrvatski

Rizični i zaštitni aspekti partnerskih odnosa tijekom pandemije

Prema brojnim empirijskim pokazateljima, kvalitetni parterski odnosi doprinose psihičkom zdravlju i osobnoj dobrobiti, a njihova je zaštitna uloga vidljiva kako u situacijama svakodnevnih stresora, tako i prilikom izvanrednih destabilizacijskih događaja poput pandemije koronavirusa. S obzirom na mjere #ostanidoma, zanimalo nas je kako su se sa stresom izazvanim pandemijom i snažnim potresom nosili parovi koji su bili razdvojeni, a kako oni koji žive zajedno te kako je to povezano s njihovim psihičkim zdravljem. Upitnik o iskustvima u partnerskim odnosima za vrijeme pandemije ispunilo je preko 700 sudionika, od kojih je 5% u istospolnoj vezi. Većinu su činile žene (N = 639, 85%) i visokoobrazovane osobe (N = 400, 53%). Raspon dobi sudionika je od 18 do 83 godine, s prosječnom dobi 37 godina. Dvije trećine sudionika živi zajedno s partnerom, a trećina je u vezi, ali žive odvojeno. Polovina sudionika je u braku ili životnom partnerstvu. Gotovo polovina sudionika su roditelji (45%). Više simptoma narušenog psihičkog zdravlja na mjeri DASS-21 (depresivnosti, anksioznosti i stresa) imale su osobe koje ne žive zajedno s partnerom te one s nižim prihodima. Također, simptomima narušenog psihičkog zdravlja najviše je pridonijelo partnerovo antagonističko ponašanje i nedostatak zajedništva u suočavanju sa stresom (objašnjeno je 20% varijance). Uspješno zajedničko nošenje sa stresom najvažniji je zaštitni čimbenik koji čuva naše psihičko zdravlje. Osobe koje osjećaju da ih njihovi partneri dobro razumiju, da su osjetljivi za njihove potrebe i da su više usmjereni na odnos nego na sebe, bolje se zajedno s partnerom, kao par, nose sa stresom. Usto, parovi bez djece te parovi koji si češće na različite načine pokazuju naklonost, koji razmjenjuju manje negativnih ponašanja te koji osjećaju veću ljubav i privrženost, uspješnije su se zajednički nosili sa stresom (objašnjeno je 73% varijance). Iako je zajednički život zaštitni faktor psihičkog zdravlja, ne postoji razlika među sudionicima koji žive i ne žive zajedno u tome koliko se vole. No, partneri koji ne žive zajedno pokazuju si više naklonosti i manje antagonizma, skloniji su samootkrivanju, i idealiziranju partnera. Istovremeno manje su zadovoljni svojim seksualnim odnosima i njihovom kvalitetom tijekom pandemije nego parovi koji žive zajedno, a njihova seksualna želja bila je veća nego prije pandemije i veća nego kod parova koji žive zajedno.

COVID-19 ; partnerski odnosi ; dijadno nošenje sa stresom ; psihičko zdravlje

nije evidentirano