hrvatski

VAŽNOST MAPIRANJA PROCESA HITNE MEDICINSKE SLUŽBE – ANALIZA NA PRIMJERU SLUČAJA U HRVATSKOJ

Cilj: Opći cilj rada je ukazati na nedostatak postupaka za donošenje utemeljenih odluka u zdravstvu te prikazati negativan utjecaj koji medijske interpretacije mogu imati na odlučivanje. Metode: Prikaz i analiza medijskih objava o slučaju koji se analizira proveden je kvalitativnom metodom narativnog raspitivanja i tehnikom analize novinskih članaka. Predmet istraživanja je javni diskurs o organizaciji zdravstvene zaštite prikazan prizmom hitne medicinske službe, na primjeru specifi čnog slučaja smrti pacijenta u jednom od kliničkih bolničkih centara u Hrvatskoj. U analizu su uključene medijske objave na web portalima četiri velikih nacionalnih medija - Index.hr, Jutarnji list, Večernji list te Slobodna Dalmacija vezane za navedeni slučaj. Pretraživanje je provedeno prema ključnim riječima slučaja na samim web portalima navedenih medija. Rezultati: Metodologijom analize sadržaja pretražene su četiri dnevne nacionalne tiskovine. Pretraživanjem su obuhvaćeni članci objavljeni u razdoblju od 14. prosinca 2018. do 19. prosinca 2019. godine što ukupno iznosi 135 pregledanih i analiziranih novinskih članaka. Svi obuhvaćeni članci bili su usmjereni na pitanje tko je odgovoran odnosno kriv i zašto je došlo do smrtnog ishoda pacijenta. U javnosti i medijima je formiran prigodan analitički diskurs o organizaciji zdravstvene zaštite, u prvom redu hitne medicinske službe koji je započet zbog smrti pacijenta. Analizom članaka identifi cirane su četiri skupine aktera koje su sudjelovale u stvaranju diskursa – osobe nadležne za organizaciju i upravljanje sustavom zdravstvene zaštite, zdravstveni radnici, građani i novinari. Slučaj je analiziran sagledavajući perspektivu svih četiri aktera. Rasprava: Podatci o stanju u zdravstvenom sustavu vezanom za promatrani slučaj pokazuju da ne postoje odstupanja u elementima strukture sustava odnosno da su bili u skladu s regulativom koja propisuje minimalne uvjete u pogledu prostora, ljudi i opreme. Rezultati pokazuju da u svakoj kategoriji defi niranoj prema Antonacci postoje značajne razlike u razumijevanju situacije odnosno nastalog problema. Razlike postoje između pretpostavljenih organizacijskih rješenja u sustavu i načina kako ga prepoznaju i objašnjavaju građani odnosno zdravstveni radnici u prigodnom „medijski analitičkom“ diskursu. Rezultati analize ukazuju na nedostatak procesnog pristupa za upravljanje. Mapiranje i vrednovanje poslovnih procesa kao metoda nije provedena u pružanju skrbi za pacijenta. Samim time nisu identifi cirane jasne komponente sustava koje uključuju ne samo ljudske i materijalne resurse već i odnose i aktivnosti u procesu pružanja skrbi. Zaključak: Metoda mapiranja pomaže nam u prepoznavanju odstupanja u sustavu, identifi ciranjem procesa, njihovim analiziranjem, vrednovanjem i mapiranjem. Rekonstrukcijom slučaja uvidjeli smo kako pokazatelji strukture i ishoda rada nisu jedini čimbenici koji doprinose kvaliteti pružanja skrbi. Mapiranjem i vrednovanjem procesa mogao bi se pratiti „put“ pacijenta te prema njemu u bilo kojem trenutku analizirati kritična mjesta i pravovremeno provesti intervenciju unaprjeđenja.

zdravstvo ; „medijski analitički“ diskurs ; hitna medicinska služba ; mapiranje procesa

nije evidentirano