hrvatski

Film kao mišljenje: Deleuzeova »ontologija slika«

U studijama o filmu pokazuje se prekretnim to što Deleuze sintetički povezuje rasklopljenu »bit« metafizike kao ontologije (bitak – bog – svijet – čovjek) s novim pristupom ne samo kretanju pojma, govoreći hegelovski, nego i mišljenju kao događaju. Isto još više vrijedi za razumijevanje onoga što traje u vremenu i stoga ima karakter misaone slike. Kako autor pokazuje u članku, Deleuze nju uspostavlja tako što mozak postaje ekran, a film iz sfere tzv. realiteta postaje virtualni kôd svijeta kao slike. Između koncepta i slike dokida se razlika kada slika više ne prethodi pojmu i kada pojam više ne prethodi slici. Koliko je ovaj obrat presudan za Deleuzeovo shvaćanje filma može se uočiti u izvedbi pojma događaja (événement). Slika i pojam odgovaraju singularnosti događaja. Problem s razumijevanjem Deleuzeove »ontologije slika« pokazuje da film ne možemo svesti na autonomnu proizvodnju kinematičkoga načina mišljenja ako prethodno ne razjasnimo što je to uopće pokret i kako nastaje slika. Film je u tom paradigmatskome slučaju ne samo »vizualni kôd« suvremene umjetnosti. Njegova se »bit« razotkriva u tome što omogućuje da slika-pokret i slika-vrijeme sintetički realiziraju mogućnosti tehnosfere kao: (1) računanja, (2) planiranja i (3) konstrukcije. Naposljetku, filmsko mišljenje koje Deleuze zagovara postaje pitanje o mogućnostima da film kao metafilm dosegne novu razinu filozofijskoga razmatranja onoga što postaje i nastaje novim sklopom odnosa između bitka i događaja.

Gilles Deleuze, ontologija slika, filmsko mišljenje, slika-pokret, slika-vrijeme, mozak-kaoekran, događaj

nije evidentirano