hrvatski

Utjecaj protokola testa hodanja s progresivnim opterećenjem na pokretnom sagu na pokazatelje energetskih kapaciteta

Uvod: Za razliku od trčanja, za sportsko hodanje ne postoji standardni ergometrijski test za procjenu energetskih kapaciteta. Za pretpostaviti je da protokoli testova s progresivnim opterećenjem koji se koriste za trčanje nisu prikladni za hodanje budući da je, zbog eksponencijalnog porasta energetske potrošnje s porastom brzine hodanja, zona visokog intenziteta (uz istu akceleraciju saga kao i za trčanje) značajno kraćeg trajanja. Stoga, za sportsko hodanje, primjena finije gradiranog protokola opterećenja može povećati rezoluciju i pouzdanost testa, te omogućiti dostizanje viših vršnih vrijednosti parametara za procjenu funkcionalnih sposobnosti. Također, za sportsko hodanje nema dostupnih podataka o dinamici kinematičkih parametara tijekom fino gradiranog testa opterećenja na pokretnom sagu. Cilj: Osnovni je cilj ovog istraživanja utvrditi utjecaj protokola progresivnog kontinuiranog testa sportskog hodanja na pokretnom sagu: 1. s finom gradacijom opterećenja (T03), 2. sa standardnim protokolom koji se koristi za trčanje kao modalitet opterećenja (T05), na parametre za procjenu energetskih kapaciteta, te utvrditi dinamiku kretanja kinematičkih parametara u sportskom hodanju pri primjenjenim testovima opterećenja. Također se željelo provjeriti da li određeni kinematički parametri pokazuju fenomen praga pri progresivnom porastu opterećenja (promjenu u trendu) te da li postoji funkcionalna veza između detektiranih kinematičkih pragova i ventilacijskih pragova. Dodatno se željelo analizirati spolne razlike te razlike u kinematičkim parametrima lijeve i desne noge u progresivnom kontinuiranom testu hodanja na pokretnom sagu s finom gradacijom opterećenja. Metode: Uzorak ispitanika činila su 34 atletičara hodača i studenata kineziologije koji su prošli školu sportskog hodanja (19 muškaraca i 15 žena). Svi ispitanici podvrgnuti su dvama protokolima sportskog hodanja sa progresivnim opterećenjem na pokretnom sagu. Sustav Quark b2 (Cosmed), korišten je za kontinuirano breath-by-breath prikupljanje, grafički prikaz, pohranjivanje i analizu ventilacijskih, metaboličkih i ergometrijskih parametara tokom testova. Optojump Next (Microgate) sustav korišten je za mjerenje kinematičkih parametara (dužina koraka, dužina jednog ciklusa koraka, trajanje oslonačne faze, trajanje jednopotporne faze, trajanje dvopotporne faze, trajanje prednjeg kontakta pete s podlogom i frekvencija koraka). Aerobni i anaerobni ventilacijski pragovi (Vae i Van) određeni su modificiranom V-slope metodom, a kinematički prvi i drugi prag (KP1 i KP2) subjektivnim procjenama troje nezavisnih procjenjivača na osnovu modela krivulja i uputa definiranih za ovo istraživanje. Studentov t- test korišten je za utvrđivanje razlika između testova u funkcionalnim i kinematičkim parametrima, razlika u brzini hoda između ventilacijskih i kinematičkih pragova, te razlika kinematičkih parametara između lijeve i desne noge. Stupanj međusobnog slaganja trojice procjenjivača u procjeni kinematičkih pragova testiran je Cronbachovim koeficijentom pouzdanosti-objektivnosti a povezanost između ventilacijskih i kinematičkih pragova određena je Pearsonovim koeficijentom korelacije (r). Rezultati: U testu dužeg trajanja (T03) u odnosu na kraći test (T05), (13.7±1.5:8.7±1 min), postignuti su statistički značajno viši VO2max (47.1±6.2:45.9 ±6.0 ml/kg/min, p=0.037), maksimalna frekvencija srca (186.5±13:183.5±13/min, p=0.004), maksimalna minutna ventilacija (117.1±32.1:111.2±29.5 L/min, p=0.013), i anaerobni kapacitet (662.8±157.7:416.1±148.4 m, p<0.001), dok se prosječne vrijednosti frekvencije srca pri anaerobnom pragu nisu razlikovale (157.8±19:157.2±17 o/min, p=0.786). Suprotno tome, veća brzina saga pri anaerobnom pragu (8.69±0.77:9.06±0.83 km/h, p=0.008) i maksimalna brzina sportskog hoda (10.94±0.88:11.21±0.98 km/h, p=0.005) postignuta je u testu T05. U progresivnom testu sportskog hodanja na pokretnom sagu dolazi do promjene trenda kinematičkih parametara (dužina koraka, dužina ciklusa koraka, trajanje jednopotporne faze, trajanje dvopotporne faze, trajanje prednjeg kontakta pete s podlogom, frekvencija koraka) koji se mogu koristiti za određivanje kinematičkog praga. U većine ispitanika uočljive su dvije promjene trenda kinematičkih parametara (dva praga, KP1 i KP2) u cijelom rasponu opterećenja. Za većinu promatranih kinematičkih parametara postoji dva ili više karakterističnih modela dinamike kretanja tijekom progresivnog opterećenja. Za dio ispitanika (16-44%, ovisno o kinematičkom parametru) prvi kinematički prag nije bilo moguće pouzdano i objektivno procjeniti, dok je drugi kinematički prag prisutan i objektivno procjenjiv gotovo u svih ispitanika. Brzine hoda pri kojima se javljaju navedene promjene trenda za drugi kinematički prag značajno su povezane s brzinom hoda koja odgovara drugom ventilacijskom (anaerobnom) pragu (Van). Do promjene trenda kinematičkih parametara (KP2) dolazi približno 1 stupanj (20-40 sekundi) nakon pojave drugog ventilacijskog praga, od kojeg se kinematički pragovi značajno i razlikuju. Od svih kinematičkih parametara, najmanju prosječnu razliku (0.19 km/h, odnosno 19 s, p<0.05), i najveću povezanost (r=0.804) s Van ima KP2 za trajanje prednjeg kontakta pete s podlogom. U progresivnom kontinuiranom testu sportskog hodanja na pokretnom sagu uočena je značajna asimetrija između desne i lijeve noge u trajanju faza oslonca za ispitanike, dok u ispitanica nisu utvrđene statistički značajne razlike u kinematičkim parametarima između desne i lijeve noge. Zaključak:. U progresivnom kontinuiranom testu sportskog hodanja na pokretnom sagu s fino gradiranim porastom intenziteta (dužeg trajanja) postižu se veće vrijednosti aerobnog i anaerobnog kapaciteta, ventilacijskih parametara i maksimalne frekvencije srca u odnosu na test kraćeg trajanja. Tijekom progresivnog testa opterećenja na pokretnom sagu, postoji visoka povezanost između kinematičkih i ventilacijskih parametara koji određuju dva metabolička praga (aerobni i anaerobni) između susjednih zona intenziteta tjelesne aktivnosti. Za isti kinematički parametar, mogu postojati dva ili više modela prilagodbe na porast brzine hoda, što se može pripisati razlikama u morfološkoj građi, funkcionalnim i motoričkim sposobnostima. Praktična primjena rezultata istraživanja očituje se u optimizaciji ergometrijskog testa i u mogućnosti razvoja jednostavne, ekonomične i neinvazivne metode određivanja anaerobnog praga mjerenjem kinematičkih parametara u sportskom hodanju. Dodatni praktični doprinos istraživanja su kreirane upute, i utvrđena objektivnost u procjeni kinematičkih pragova za sportsko hodanje, u progresivnom testu opterećenja na pokretnom sagu.

ventilacijski prag, kinematički prag, anaerobni prag, aerobni prag, progresivni test opterećenja, sportsko hodanje

nije evidentirano