hrvatski

Verbalni humor u sinkronizaciji animiranih filmova: hrvatski i talijanski Shrek

U ovome se radu analiziraju prijevodne strategije primijenjene u hrvatskim i talijanskim sinkronizacijama tetralogije animiranog filma o Shreku (Shrek (2001), Shrek 2 (2004), Shrek the Third (2007) i Shrek Forever After (2010)). S obzirom na to da je riječ o humorističnim audiovizualnim tekstovima, polazi se od hipoteze da ostvarenje skoposa teksta ima prioritet u odnosu na postizanje formalne ekvivalencije između izvornika i ciljnoga. U fokusu analize nalaze se kulturološki i jezično uvjetovani elementi koji predstavljaju najsloženiji zadatak za prevoditelja, a ujedno su i temelj verbalnoga humora u audiovizualnom tekstu. Korpus je prikupljen usporednim praćenjem hrvatskih odnosno talijanskih sinkroniziranih verzija i izvornih scenarija na engleskome jeziku pri čemu su transkribirani primjeri verbalnoga humora, a potom su identificirane, kvantificirane i kontrastirane primijenjene prijevodne strategije. U kategorizaciji prijevodnih strategija korištena je taksonomija koju predlaže Fuentes Luque (2010), a prema kojoj prijevodi mogu biti funkcionalni, kompenzacijski, eksplanatorni ili doslovni. Kvantitativna je analiza pokazala da su i kod hrvatskih i kod talijanskih sinkronizacija funkcionalni prijevodi najbrojniji, ali i da hrvatske sinkronizacije imaju veću sklonost uvođenju elemenata ciljne kulture odnosno podomaćivanju izvornih kulturoloških elemenata. Nadalje, u talijanskim su sinkronizacijama doslovni prijevodi učestaliji, dok hrvatske sinkronizacije sadrže više kompenzacijskih prijevoda kojima se nadoknađuje ili čak dodatno pojačava razina humorističnosti. Veća sklonost podomaćivanju prijevoda omogućuje ciljnoj publici bolje razumijevanje aluzija i intertekstualnih elemenata što u konačnici ukazuje na to da je verbalni humor u hrvatskim sinkronizacijama očuvan u nešto većoj mjeri nego u talijanskim inačicama.

sinkronizacija, verbalni humor, podomaćivanje

nije evidentirano