hrvatski

Plačimo, plačimo u tišini, umrimo, umrimo u samoći – promjene praksi tugovanja i pogreba u vrijeme pandemije bolesti COVID-19

Smrt je kao dio svakodnevnog života u vrijeme pandemije češća i prisutnija, čime su njezina percepcija i doživljaj znatno intenzivniji. Tijekom pandemije bolesti COVID-19 smrt je postala javna zbog svakodnevnih izvještaja o broju umrlih, njihovoj dobi, spolu i mjestu gdje su preminuli. Slike brojnih ljesova i konvoja koji prevoze pokojnike učinile su je vidljivom te utjecale na dodatni strah od bolesti. Uz strah od zaraze i zaraženih, pojavljuje se i strah od pokojnikova zaraženog tijela. Službene protuepidemijske mjere obuhvaćaju niz pravila o postupanju s pokojnicima. Osim smjernica za zdravstvene djelatnike, uvedene su promjene vezane uz pogrebe i ispraćaje umrlih osoba. Iako su se pokojnici svakodnevno pokapali, nova pravila su ograničavala broj sudionika, ali i ukinula neke obrede i običaje vezane uz smrt i postupanje s tijelom. Analizirali smo pravila koja su donesena u Republici Hrvatskoj i drugim državama s obzirom na poštovanje kulturnih specifičnosti, tradicija sahrane i pogrebnih običaja. Pogrebi i ispraćaji u Hrvatskoj odvijali su se bez cvijeća i glazbe, ali i svih oblika fizičkih kontakata prilikom izražavanja sućuti i tješenja. U izlaganju iznosimo iskustva osoba koje su tijekom pandemije doživjele smrt i pogrebe bliskih osoba. Pravila su dovela do promjene u obrascu tugovanja i utjecale na ožalošćenu obitelj, njihove osjećaje i cjelokupno iskustvo smrti bliske osobe.

bolest COVID-19 ; pandemija ; protuepidemijske mjere ; smrt ; pogreb ; promjene obrazaca tugovanja

nije evidentirano