hrvatski

Fenolni spojevi u biljkama

Fenolni spojevi u biljkama su mnogobrojni i pripadaju sekundarnim tvarima u biljnom organizmu. S kemijskog aspekta, to je grupa spojeva koja ima fenolnu odnosno hidroksilnu skupinu na aromatskom prstenu. Postoje različiti načini sinteze fenolnih spojeva. Najvažnija dva puta biosinteze su put šikiminske kiseline i put jabučne kiseline. Biljke proizvode širok spektar sekundarnih metabolita koji pokrivaju različite funkcije, kao na primjer obrana biljke od herbivornih organizama, mehanička potpora biljke, privlačenje oprašivača i rasprostranjivača plodova ili inhibiciji rasta susjednih biljaka. Najčešće zastupljena skupina fenolnih spojeva su flavonoidi. Flavonoidi se sintetiziraju putem fenilpropanoida i služe kao UV zaštitnici u obrani patogena, za komunikaciju biljaka i mikroorganizama i regulaciju reaktivnih vrsta kisika. U svijetu postoji veliko zanimanje za fitokemikalije kao bioaktivne komponente hrane. Konzumacija voća i povrća u prehrani ljudi može prevenirati neke bolesti zahvaljujući visokoj antioksidacijskoj aktivnosti istih. Slobodni radikali imaju važnu ulogu u procesima kvarenja hrane, razgradnji kemijskih materijala i također doprinose više od stotinu poremećaja kod ljudi. Posljednjih godina postoji povećan interes za upotrebu antioksidanta u medicinske svrhe, a veliku pozornost privlače klijanci žitarica i mahunarki zbog svojih jakih antioksidacijskih svojstava. Postoje mnoge metode detekcije fenolnih spojeva i izračuna ukupne antioksidacijske aktivnosti. U grubo su podijeljene u dvije skupine: in vitro metode i in vivo metode. Neke od in vitro metoda su DPPH, TEAC, FRAP, SOD, ORAC i mnoge druge, a od in vivo metoda to su GSH, GSHPx, CAT, GGT itd.

fenolni spojevi ; antioksidacijska aktivnost ; sinteza ; metode detekcije ; prehrana

nije evidentirano