hrvatski

Unutarnji poslovi književnih figura

Je li humor smiješan? Je li multikulturalni svijet Disneyland? Zašto su stereotipi nostalgični, storytelling nevidljiv, a metafora distopijski konstrukt? Potraga za odgovorima na ova i druga pitanja vodi putem politike identiteta te podrazumijeva stjecanja transkulturalnih kompetencija. Postklasična naratologija omogućuje raspravu u kojoj film i književnost računaju na gledatelja i njegovu političnost. Multimodalni suodnos teksta, slike i gledatelja potiče komunikaciju kao svojevrsnu izvedbu društvene konvencije. Novitet iz područja animiranog filma (Hrvatska) i književnosti (Irska) donose dva poglavalja: „Nostalgični stereotipi u Irskoj – Nevidljive instance storytellinga“ ; „Konceptualna metafora – Zaključak“.

Multimodalnost i film ; Transmedijska naratologija ; dramaturgija ; Storytelling ; Politika identiteta

Rukopis je nastao kao nastavak istraživanja na tragu tema iz knjige objavljene temeljem disertacije Prekoračenja; transmedijska kultura i film. U knjizi se međutim nalaze dva nova poglavalja koja nisu istovjetna ranije obrađivanim temama autorice u naznačenim knjigama: „Nostalgični stereotipi u Irskoj – Nevidljive instance storytellinga“; „Konceptualna metafora".