Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Najljepše molitve naših starih (CROSBI ID 19522)

Autorska knjiga | antologija | domaća recenzija

Marks, Ljiljana Najljepše molitve naših starih. Zagreb: Verbum, 2019

Podaci o odgovornosti

Marks, Ljiljana

hrvatski

Najljepše molitve naših starih

Ova je knjiga bila veliko iskušenje i velik izazov: izdavačka kuća Verbum je zamolila svoje čitatelje, i sve ostale, da pošalju tradicijske molitvice koje mole, kojih se sjećaju, koje su čuli ili još uvijek mogu zabilježiti u svojim obiteljima. Kao priređivačica bila sam skeptična tipom prikupljanja toga gradiva jer je znano da molitvice pripadaju vrsti tekstova koji se govore tiho, samo sebi, mrmljaju, kontaju, beskrajno ponavljaju jer se u ponavljanju i tajnosti skriva njihova snaga i moć. Molitvica djeluje, vjerovalo se, samo kad je tako izgovorena, a izvan toga je prazan, nedjelotvoran tekst, pjesma u zbirci poezije. Shvatila sam da je to tako bilo nekoć. Naime, spremnost pošiljatelja da prikupe, zapišu i podijele svoju obiteljsku tradiciju bila je zapanjujuća. I ne samo to: tajni tekstovi nekih davnih baba i djedova potomcima su odjednom postali jako važni dijelovi njihove obiteljske tradicije, dio nasljeđa, mogli bismo reći, gotovo nematerijalne baštine. Otuda i golema želja da se prikupe, pošalju i objave sa svim imenima i popratnim podacima koji jamče njihovu izvornost. Iz poslanoga gradiva pršti želja da iz skrivenoga obiteljskoga prostora postanu javno dobro, da svi preci koji su ih ikada govorili izađu iz anonimnosti i upišu se u hrvatsku usmenu baštinu. To, možda, jamči da neće nestati, kao što mi je izravno u razgovoru kazalo nekoliko kazivača, da će se i dalje prenositi, ali i da će zapisane barem trajno svjedočiti o sebi i minulim vremenima. S druge strane, odaziv na Verbumov poziv bio je uspješniji od svakog folklorističkog istraživačkog terenskog rada, koji je uvijek ograničen na neko područje, jer su tekstovi prispjeli doslovno iz svih dijelova Hrvatske (i pograničnih dijelova Bosne i Hercegovine). Sličnost u tematskim inačicama i raznolikost u jezičnim ostvarajima pokazuje neizmjerno bogatstvo hrvatskih narječja. Gotovo je nemoguće razgrnuti sve slojeve što su ih vrijeme i poraba nataložili u formalnom izgledu i značenjskom polju naših molitvica – i književne, i crkvene, i one iz pjesmarica, i autorske, i tradirane, i usmeno prenošene. Iznimna brojnost na nekim hrvatskim područjima (Dalmacija i zaleđe ponajprije) potvrđuju njihovu trajnost, a čvrsti obrasci svjedoče o njihovu poimanju kao molitve, čvrsto strukturirane zadane formule u čijem se izričaju i ponavljanju skriva snaga. Nalaze se i na početku hrvatske književnosti u pisanim ili usmenim oblicima i prožete su mistikom drevnog poimanja svijeta. Izvori su im i u starim knjigama, brevijarima, pjesmaricama, zbirkama molitvi namijenjenima puku. Dugogodišnja izvedbena praksa (molitve, pjevanje, kontanje) ih je sačuvala, ali neke i izbrusila u prave pjesničke dragulje, i takvi su doprli do naših dana. U narodu su znane upravo u svojemu deminutivnom obliku, kao molitvice, i narod ih razlikuje od ostalih pjesama koje govori ili pjeva. Naziv su preuzeli i priređivači zbirki, uvriježen je i u stručnim i znanstvenim istraživanjima, a uza nj se nerijetko pojavljuje atribut narodni ili, još češće, pučki. Ovdje smo odlučili da naslov knjige bude isti kao i projekt: Najljepše molitve naših starih, ali se u nekim poglavljima govori o molitvicama. Nastojali smo u zbirku uključiti što više pošiljatelja i kazivača, sve hrvatske krajeve i narječja te većinu tematskih cjelina. Katkad je pak presudan bio pjesnički izričaj, jednostavno ljepota stihova, svijeta i doživljaja koji molitvica raskriva. Zahvaljujemo svima koji su bilo kako sudjelovali u ovome projektu. Broj poslanih tekstova daleko nadmašuje opseg knjige, ali su svi tekstovi, i oni neobjavljeni, jednako važni dokumenti hrvatske tradicijske kulture. Najveći je broj tekstova došao elektroničkom poštom, ali i kao rukom ispisani tekstovi koje je često bilo teško odmrsiti. U njihovim komentarima otkrivaju se i vjerojatno dosad prešućeni osjećaji, i nijemo predavanje, i gustoća doživljaja. Ti su naizgled nevažni podaci zapravo iznimno važni za hrvatsku usmenu tradiciju jer upućuju na dugovječan neprekinut život nekih tekstova (kad se poziva na pretke koji su rođeni još u 19. st. i koji su ih prenijeli), na duboke emotivne veze s njima, na želju da se sačuvaju njihova imena i tekstovi, na važnost teksta za svakoga kazivača posebice jer njime uspostavlja izravnu vezu s djetinjstvom (najčešće s bakama), potvrđuje obiteljsku, vjersku i tradicijsku baštinu, na važnost obitelji koja ih okupljena zajedno moli i na želju da se ta baština prenese djeci. Svojom brojnošću i ponavljanjem u pošiljkama ti podaci otkrivaju čvrsto prepletenu mrežu sličnih tekstova i slična života u cijeloj Hrvatskoj. Oni su osobito važni onima koji ih govore, ali još više onima koji su sudjelovali ili još uvijek sudjeluju u molitvenome činu. Upravo se u toj skupini (unuka naših kazivača) skriva najveći broj pošiljatelja, ali, sigurna sam, i prenositelja tradicije. Nastojala sam pronaći sadržajni okvir i sklad za raspored molitvica u knjizi. Redoslijed stoga prati, koliko se to može, godišnji hod godine, kojemu je početak označen Isusovim rođenjem. Započinje Navještenjem i radošću Božića. Slijedi Korizma i molitve Velikoga tjedna, Uskrs, potom molitvice o sv. Petru i gradnji Crkve, svetoj misi te dušama što traže zagovor kako bi dospjele u raj. Molitvice upućene Gospi su najbrojnije – ljudi je ili slave, ili mole pomoć, ili mole njezin zagovor u Isusa , ili su nesretni što su sagriješili. S Gospom su povezane i molitve što se mole u različito doba dana: njoj se katkad jednostavno želi dobro jutro, a sebi dan bez grijeha ; najčešće se moli uvečer za dobar san, zaziva se u pomoć u smrtnome času, molitelj želi da Gospa primi dušu, preporuči Evi, Eva Jezusu pa da Jezus spasi dušu. Neki od tekstova zvuče možda i suviše jednostavno, naivno. Ali baš u toj njihovoj kaleidoskopskoj vrtnji slika, stihova, tematskih cjelina, stalnih sintagmi, pučkih predodžbi raja i pakla, raskriva se punina žanra. Jedno je poglavlje posvećeno ljupkim dječjim molitvicama, kojima je ishodište više u molitvenicima koji su se prepisivali no u usmenoj tradiciji, koja ih je na kraju oblikovala izravnim govorenjem djeci. Zaštitne molitvice ilustriraju formalnu i semantičku vezu između molitvica i basmi, brojilica, proklinjanja i zaklinjanja, dakle svih tekstova u čijem je središtu čudesna nadnaravna moć riječi. Njihovu starinu i prilagodbu kršćanskomu nauku pokazuju upravo one u kojima se još uvijek nazire dah pretkršćanstva. Njima se zazivaju Isus, Majka Božja, Bog, sveci, one liječe bolesti, tjeraju poljske štetočine, rastjeruju zle oblake i gromove, što ilustriraju zaštitne molitve i skupina nazvana Jedinstvo. Završni dijelovi tih tekstova nas vraćaju k molitvi i na kraju je uvijek amen. I na kraju valja reći kako nam nedostaju ciljana istraživanja molitvica i sličnih fenomena, premda je ovaj projekt pokazao da obilje tekstova još uvijek čeka da bude ubrano. Zahvaljujem još jednom svima, ponajprije kazivačima, koji su radosno svaki put izgovarali novi tekst ili dopunjavali podatke. Oni su autori ove knjige, a molitve koje pamte govorenjem se uzdižu, izdvajaju iz svakidašnjega govora kao sakralni prostor u kojem riječ ima posebnu snagu.

molitvica, kletva, usmena književnost, zapisi, Hrvatska

nije evidentirano

engleski

The most beautiful prayers of our ancients

nije evidentirano

prayer, charms, oral literature, records, Croatia

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Zagreb: Verbum

2019.

978-953-235-663-2

310

objavljeno

Povezanost rada

Etnologija i antropologija, Filologija, Književnost, Kroatologija