Izabrani suvremeni modeli tumačenja nauka o transupstancijaciji (CROSBI ID 435969)
Ocjenski rad | diplomski rad
Podaci o odgovornosti
Nikolić, Antun
Vulić, Boris
hrvatski
Izabrani suvremeni modeli tumačenja nauka o transupstancijaciji
Euharistijsku teologiju bilo kojeg teologa možemo načelno smjestiti između dviju krajnosti: s jedne strane je krajnji realizam – potpuna istovjetnost između Kristova tijela i euharistijskih darova, a s druge strane je krajnji simbolizam – euharistijski darovi samo predstavljaju Kristovo tijelo. Cilj rada je protumačiti dogmu o transupstancijaciji, koja je bliža krajnosti realizma. Prvo proučavamo njen nastanak. Razvijana je u teološkim raspravama razvijenog srednjeg vijeka. Njeno vrhunsko filozofsko-teološko tumačenje dao je Toma Akvinski, a na Tridentskom saboru ona ima središnje mjestu u definiranju euharistijskog nauka. Nakon sabora malo je koji katolički teolog zastupao neku od spomenutih krajnosti. Napretkom znanosti u 20. st. pojam supstancije biva osporavan, što 60-ih godina rezultira raspravom o transupstancijacijskoj dogmi. U ovoj raspravi B. Welte, P. Schoonenberg i E. Schillebeeckx su teolozi sa simbolističkim tendencijama. Pritom se oslanjaju na personalističku filozofiju i na filozofiju Martina Heideggera. Među onima koji, unatoč znanstvenim spoznajama 20. st., uočavaju trajno važeću realističku srž proučavane dogme prikazujemo misli K. Rahnera, R. Spaemanna i J. Ratzingera.
euharistija, supstancija, transupstancijacija, transignifikacija, transfinalizacija
nije evidentirano
engleski
Selected contemporary models of interpretation of the teaching of transubstantiation
The Eucharistic theology of any theologian can in principle be placed between two extremes: on the one hand is the ultimate realism - the complete identity between the body of Christ and the Eucharistic gifts, and on the other is the ultimate symbolism - the Eucharistic gifts only represent the body of Christ. The aim of this paper is to interpret the dogma of transubstantiation, which is closer to the extreme of realism. We first study its origin. It was developed in the theological treatises of the High Middle Ages. Its supreme philosophical-theological interpretation was given by st. Thomas Aquinas, and at the Council of Trent it has a central place in defining the Eucharistic doctrine. After the council, few Catholic theologians advocated any of the aforementioned extremes. With the advancement of science in the 20th century, the notion of substance was challenged, resulting in a discussion about transubstantiation dogma in the 1960s. In this discussion B. Welte, P. Schoonenberg, and E. Schillebeeckx are theologians with symbolist tendencies. In doing so, they rely on personalist philosophy and the philosophy of Martin Heidegger. Among those who, despite of the scientific knowledge of the 20th century, notice the permanently valid realistic core of the studied dogma, we present the thoughts of K. Rahner, R. Spaemann and J. Ratzinger.
eucharist, substance, transubstantiation, transignification, transfinalization.
nije evidentirano
Podaci o izdanju
41
14.10.2020.
obranjeno
Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj
Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu
Đakovo
