hrvatski

STAVOVI I ZNANJA LJEKARNIKA O SPONTANOME PRIJAVLJIVANJU NUSPOJAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Podaci prikupljeni tijekom predmarketinške faze razvoja lijeka ne mogu predvidjeti sve nuspojave koje se mogu pojaviti nakon što lijek dođe u promet. Zbog toga spontano prijavljivanje nuspojava od strane pacijenata i zdravstvenih djelatnika je od temeljne važnosti za praćenje sigurnosti lijekova. Međutim, neprijavljivanje nuspojava od strane zdravstvenih djelatnika je evidentirano u brojnim zdravstvenim sustavima te nije ograničeno samo na ljekarnike. Cilj istraživanja: Ispitati stavove i čimbenike koji utječu na spontano prijavljivanje nuspojava od strane javnih i bolničkih ljekarnika u Republici Hrvatskoj. Ispitanici i metode: Istraživanjem je obuhvaćeno 314 ljekarnika koji su dobrovoljno pristali na sudjelovanje. Podaci su prikupljani anonimnim online upitnikom. Rezultati: Ovo istraživanje ukazuje da ni ljekarnici u Republici Hrvatskoj ne prijavljuju sve nuspojave koje uoče: 41, 72% (131) ispitanika u godini dana nije prijavilo ni jednu nuspojavu, dok je 71, 88% (225) ispitanika odgovorilo da ne prijavljuje sve nuspojave na koje posumnjaju. Značajno više prijavljivača je bilo među ljekarnicima koji rade u sklopu privatnih ljekarničkih lanaca (p<0, 01). Kao najčešći razlozi neprijavljivanja nuspojava hrvatski ljekarnici su naveli: nesigurnost da je lijek uzrokovao nuspojavu, činjenicu da je nuspojava već dobro poznata za taj lijek, nedostupnost potpune medikacijske povijesti bolesnika, nedostatak vremena i zaboravnost. Kada usporedimo rezultate ovog ispitivanja s ispitivanjem provedenim od 2006.-2009. među hrvatskim ljekarnicima, strah od otkrivanja identiteta prijavitelja i nedovoljno znanja o prijavljivanju nuspojava se više ne navode među najčešćim razlozima neprijavljivana. Ispitanici pokazuju pozitivan stav prema prijavljivanju nuspojava. 88, 22% ispitanika smatra da je prijavljivanje nuspojava dio profesionalne dužnosti ljekarnika. Najviše ispitanika je navelo da bi prijavljivali više nuspojava kada bi postojao jednostavniji način za prijavu nuspojava te kada bi bili bolje educirani. Zaključak: Rezultati ove studije doprinose razumijevanju stavova i čimbenika koji utječu na spontano prijavljivanje nuspojava od strane javnih i bolničkih ljekarnika u Republici Hrvatskoj. Identifikacija stavova i čimbenika vezanih uz prijavljivanja omogućuje obrazovne strategije koje bi izravno bile usmjerene na promjenu stavova, kao i razvoj alata za daljnje poticanje prijavljivanja. Ovo ispitivanje sugerira da postoji potreba za kontinuiranom edukacijom ljekarnika o važnosti i načinu prijavljivanja nuspojava.

ljekarnici, nuspojave, čimbenici, spontano prijavljivanje

nije evidentirano