hrvatski

Dosezi razumne prilagodbe (u domaćem, anglosaksonskom i pravu EU)

U Republici Hrvatskoj zakonodavac, po uzoru na pravnu stečevinu Europske unije, pojam razumne prilagodbe izrijekom vezuje isključivo uz osobe s invaliditetom. S obzirom na razvoj antidiskriminacijskog prava, u ovom se radu polazi od teze da je vrijeme da se radi transparentnosti i bolje zaštite, izrijekom, propisima potvrdi da je taj pojam proširen i na druge ranjive skupine. U radu se analiziraju obveze poslodavaca u pogledu prilagodbe mjesta i uvjeta rada radnicima s invaliditetom i radnicima pripadnicima drugih ranjivih skupina (radnicima vjernicima i radnicima s obiteljskim obvezama). Temi se pristupa usporednopravnom metodom upućujući na rješenja iz anglosaksonskog pravnog kruga. U dijelu rada koji se odnosi na pravo Europske unije pažnja se posvećuje novijoj legislativi i praksi Suda Europske unije kako bi se dokazalo da se, kad je riječ o razumnoj prilagodbi, pravo EU-a postupno otvara prema radnicima s obiteljskim obvezama i radnicima vjernicima. U kontekstu razmatranja obveza poslodavaca prema radnicima vjernicima, u radu se posebna pažnja posvećuje prizivu savjesti koji se u domaćoj pravnoj književnosti dosad nije promatralo kao oblik razumne prilagodbe.

razumna prilagodba ; diskriminacija ; priziv savjesti ; anglosaksonsko pravo ; pravna stečevina EU-a

nije evidentirano