hrvatski

Procjena uspješnosti operativnog liječenja benigne hiperplazije prostate preoperativnim urodinamskim ispitivanjem

Uvod Klinička slika benigne hiperplazije prostate (BHP) nastaje zbog pritiska uvećane prostate na uretru ili vrat mjehura. Također zbog povećanog otpora pri pražnjenju nastaje hipertrofija detruzora mokraćnog mjehura, nestabilnost detruzora i smanjena popustljivosti mjehura što dovodi do promjena intravezikalnog tlaka. Prema urodinamskim ispitivanjima pacijenti s BHP mogu imati visoke vrijednosti intravezikalnog tlaka prilikom punjenja mjehura ili niske vrijednosti intravezikalnog tlaka. Istraživanja su pokazala da ishod operativnog liječenja BHP u smislu kvalitete mokrenja ovisi o preoperativnim vrijednostima intravezikalnih tlakova. Cilj ovog rada je istražiti ulogu urodinamskog ispitivanja u procjeni uspješnosti operativnog liječenja BHP. Bolesnici i metode Retrospektivno smo analizirali 25 bolesnika s kliničkom slikom BHP liječenih operativno na našem zavodu od 2008 do 2016 godine. Pacijenti su bili stari 60 godina i više (prosječna dob pacijenata bila je 67.24 godina). Kod svih pacijenata preoperativno je analizirana anamneza, laboratorijske pretrage krvi i mokraće, UZV procjena rezidualnog urina te urodinamska obrada uključujući cistometriju i uroflowmetriju. Normalni porast intravezikalnog tlaka pri punjenju mjehura od praznog mjehura do punog kapaciteta iznosi do 15 cm H2O. 11 pacijenata kod kojih je došlo do porasta intravezikalnog tlaka do 15 cm H2O svrstali smo u grupu A koja ima niske vrijednosti intravezikalnog tlaka pri punjenju. 14 pacijenata imalo je vrijednosti intravezikalnog tlaka prilikom punjenja iznad 15 cm H2O i svrstali smo ih u grupu B koja ima visoke vrijednosti intravezikalnog tlaka. Od operativnih metoda urađene su transuretralna resekcija prostate ili otvoreni operativni zahvat adenektomije po Millinu ovisno o veličini prostate. Analiza uspješnosti operacije izvršena je nakon 3-6 mjeseci uz pomoć uroflowmetrije i anamnestičkih podataka. Rezultati Prosječne vrijednosti intravezikalnog tlaka u grupi A bile su 12 cm H2O dok su u grupi B bile 87 cm H2O. Prosječni kapacitet mjehura u grupi A iznosio je 920 mL a u grupi B 580 mL. Količina rezidualnog urina u grupi A bila je 300 mL a u grupi B 170 mL. Prosječni protok mokrenja u grupi A iznosio je 7, 5 mL/s a u grupi B 10, 3 mL/s. Nakon 3-6 mjeseci urađena je kontrolna uroflowmetrija, u grupi A vrijednost prosječnog protoka bila je 9, 7 mL/s a u grupi B 16, 8 mL/s. Rasprava Postoperativna kvaliteta protoka mokraće bila je bolja u pacijenata koji su preoperativnom urodinamskom obradom imali visoke vrijednosti intravezikalnog tlaka. Pacijenti s niskim vrijednostima intravezikalnog tlaka u većini slučajeva nisu bili zadovoljni ishodom operativnog liječenja. Urodinamska obrada trebala bi postati obavezna preoperativna pretraga radi pravovremenog informiranja pacijenata i procjene mogućih negativnih rezultata i posljedica operativnog liječenja.

simptomi donjeg mokraćnog sustava, neurourologija, urodinamika

nije evidentirano