hrvatski

Pravne i stvarne mogućnosti povratka Hrvata u Bosansku Posavinu na primjeru sela Garevac

Devedesete godine 20. stoljeća ostavile su trajan trag na područje Bosanske Posavine, ponajviše na planu raseljavanja lokalnoga stanovništva. Garevac je bosanskoposavsko mjesto u kojem se, prema posljednjem popisu, a prije ratnih događaja, lokalno stanovništvo u etničkom smislu izjašnjavalo hrvatskim. Stanovnici mjesta Garevac smatrali su se dijelom zapadnoeuropskoga kruga, karakterizirala ih je posebna baština, povijest i tradicija. Raspadom bivše države i formiranjem Republike Srpske, lokalno je stanovništvo raseljeno, većina je objekata razorena, a povratak stanovništva onemogućen. Nakon Daytonskoga sporazuma, dio stanovništva ipak se odlučuje na povratak u svoje domove. Do 2019. godine obnovljen je velik dio objekata i uspostavljen suživot, a Garevac bilježi povećanje broja povratnika. U takvim uvjetima konačno se objavljuje službena informacija da će kroz ovo selo proći nova autocesta, što bi značilo da će se srušiti oko stotinu novoobnovljenih kuća. Ovaj rad će tematizirati gradnju autoceste kao mogućnost završne faze iseljavanja jednoga od konstitutivnih naroda i opstrukciju povratka iseljenoga stanovništva, probleme s kojima se povratnici u tom mjestu suočavaju te medijski diskurs glede ove problematike, od pripreme do završne faze.

Bosanska Posavina, selo Garevac, migracije, obnova, Daytonski sporazum, etničko čišćenje

nije evidentirano