hrvatski

Surogatno majčinstvo kao moderan oblik eksploatacije žena i trgovine djecom

Surogatno majčinstvo noviji je pravni oblik uspostavljanja roditeljskog odnosa u pravilu genetski nesrodnih osoba s djetetom, koje im na temelju ugovora o surogatnom majčinstvu predaje žena koja je dijete rodila. Osim što je riječ o razdvojenosti genetskoga, socijalnog i pravnog roditeljstva, što stvara posvemašnju pravnu zbrku, ovi ugovori otvaraju mnoštvo etičkih i pravnih pitanja. Pravni sustavi odgovore na ovaj suvremeni izazov stvaraju ignorirajući ih, dopuštajući ih ili pak zabranjujući. Ugovori o surogatnome majčinstvu objedinjuju interese različitih subjekata, istodobno dovodeći u pitanje tisućljetnu presumpciju mater semper certa est. Posebice velik prijepor predstavljaju takvi ugovori s međunarodnim obilježjem, pa su i predmetom odluka Europskoga suda za ljudska prava s aspekta povrede prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života. Judikatura ovoga Suda isprva je štitila prava djece i njihovu dobrobit kad je riječ o ugovorima o međunarodnom surogatnom majčinstvu, da bi posljednje presude govorile u prilog zaokretu prema de facto iskorištavanju žena i trgovini djecom, odnosno o činjenici da Sud prelazi granice svojih ovlasti, da predstavlja više smetnju negoli pomoć i da se utječe slobodi kretanja građana kao pojmu nadređenom obiteljskopravnim nacionalnim sustavima i njihovim vrijednostima. Europska legislativa je manjkava, a pod stalnim pritiskom želje za ohrabrujućim i odobravajućim uređenjem, pri čemu autonomija volje surogatne majke predstavlja temelj neovisno o tomu što se dijete kao središnji subjekt ovog pravnog odnosa instrumentalizira i stavlja na marginu odnosa i ugovora, krši djetetova različita prava.

surogatno majčinstvo, javni poredak, iskorištavanje žene, prava djece, Europski sud za ljudska prava

nije evidentirano