hrvatski

Povijest Roma u Baranji do Drugog svjetskog rata

Romsko stanovništvo naselilo se na hrvatskim područjima najkasnije u drugoj polovini XIV. st. u sklopu njihovih migracijskih valova s europskog jugoistoka. Prema dostupnim povijesnim izvorima romsko stanovništvo je u početku naseljavalo urbana područja Dalmacije, poput Dubrovnika, te sjeverozapadnih hrvatskih područja sa središtem u Zagrebu. Iz navedenih urbanih središta vjerojatno se odvijalo daljnje naseljavanje Roma na ostala hrvatska područja, uključujući i Baranju. Nakon mira u Sremskim Karlovcima 1699. i povlačenja Osmanlija sa područja Slavonije, Srijema i Baranje, to je područje bilo ubrzo naseljeno i romskim stanovništvom. Središnje državne (monarhijske) vlasti u Beču su od sredine XVIII. st. do kraja istog stoljeća provodile prosvjećenu politiku regulacije položaja Roma i na baranjskom području. U sklopu tih reformi nastojala se provoditi represivna asimilacijska politika nad Romima, unutar koje su se provodile odredbe poput prisilne sedentarizacije, zabrane korištenja imena Roma i njihovog preimenovanja u „Novoslobodnjaci“ te zabrane obavljanja tradicionalnih zanimanja (trgovina, zabavljanje, prosjačenje i sl.), oduzimanje djece iz romskih obitelji, itd. Ovakve reforme provodile su se i na baranjskom području, gdje su bile nedovoljno uspješne, kao i u većinom drugim područjima Habsburške monarhije, u represivnoj regulaciji položaja Roma. No, državne i lokalne vlasti nastavile su i u slijedećim razdobljima do početka Drugog svjetskog rata s vođenjem slične represivno - asimilacijske politike prema Romima što je dovelo i do njihove pojačane sedentarizacije. Izlaganje se temelji na nedovoljno poznatim neobjavljenim povijesnim izvorima te na analizi relevantne literature.

Romi, Baranja, anticiganizam, progon, asimilacija

nije evidentirano