hrvatski

UTJECAJ INSTITUCIONALNIH INVESTITORA NA KORPORACIJSKO UPRAVLJANJE PODUZEĆA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Istraživački problem doktorskog rada bio je usmjeren na ispitivanje utjecaja institucionalnih investitora na korporacijsko upravljanje poduzeća u Republici Hrvatskoj. Dosadašnja istraživanja potvrđuju tezu kako prisutnost institucionalnih investitora u vlasničkoj strukturi dioničkih društava pozitivno utječe na vrijednost poduzeća ograničavanjem djelovanja menadžmenta poduzeća da djeluje isključivo u svoju korist, čime se smanjuje jaz između vlasničkih intencija i poslovanja poduzeća, što rezultira povećanjem uspješnosti i sigurnosti njegova poslovanja. Problemu se pristupilo sveobuhvatno, čime je dobiven potpuniji uvid u utjecaj institucionalnih investitora na korporacijsko upravljanje poduzeća iz njihova portfelja. Institucionalni investitori su analizirani kao homogene, ali i kao heterogene grupe, čime je uklonjen problem inkluzivnosti dosadašnjih rezultata analiza u kojima su investitori promatrani kao homogene grupe. U radu je empirijski testirana signifikantnost utjecaja vlasništva institucionalnih investitora promatranih kao homogene i heterogene grupe (mirovinski fondovi, investicijski fondovi, osiguravajuća društva) na uspješnost i sigurnost poduzeća u Republici Hrvatskoj, za što su korišteni panel podatci odnosno longitudinalne varijable koje sadrže i prostornu (uzorak od 55 hrvatskih dioničkih društava) i vremensku dimenziju (polugodišnja opažanja iz vremenskog horizonta od 2010. do 2016. godine), konkretno statički i dinamički panel modeli. Dodatno, u radu su ispitani stavovi menadžera društava za upravljanje institucionalnim investitorima o razini uključenosti u proces upravljanja, kako bi se identificirale odrednice utjecaja na odluku o ulaganju u pojedino poduzeće, odluku o poduzimanju pojedinih mjera u kontekstu unaprijeđena procesa korporacijskog upravljanja ili pak odluku o izlasku iz vlasničke strukture pojedinog poduzeća, za što je korištena metoda ispitivanja, konkretno strukturirani intervju. Rezultati provedene analize ukazuju na to kako su institucionalni investitori uključeni u korporacijsko upravljanje poduzeća iz njihova portfelja, a mehanizmi kontrole koje oni upotrebljavaju, podrazumijevaju pravo glasa na glavnoj skupštini koja im omogućuje eksplicitnu moć u fundamentu kontrole upravljanja poduzećem, izravnu komunikaciju s upravom kako bi se raspravila strategija budućeg razvoj poduzeća te suradnju s ostalim institucionalnim investitorima prisutnim u vlasničkoj strukturi pojedinog poduzeća. Posljedično, identificiran je statistički značajan utjecaj vlasništva institucionalnih investitora promatranih kao homogene i heterogene grupe na uspješnost i sigurnost poslovanja poduzeća iz njihova portfelja, čime se smanjuje jaz između vlasničkih intencija i interesa menadžmenta rezultirajući povećanjem vrijednosti bogatstva dioničara uz ograničenje zadovoljenja i socijalnih ciljeva poduzeća.

institucionalni investitori ; korporacijsko upravljanje ; teorija agenta ; pokazatelji uspješnosti i sigurnosti poslovanja ; mehanizmi kontrole upravljanja ; trošak agenta ; vremenski horizont ulaganja ; stil upravljanja portfeljem ; odrednice uključivosti u proces upravljanja

nije evidentirano